Dokumenti, videozapisi i poruke, koje su u rujnu pregledali New York Times i Washington Post, daju zasad najdetaljniju sliku navodnog programa kemijskog oružja sudanskih oružanih snaga (SAF) u građanskom ratu protiv Brzih snaga podrške (RSF). Dosje, koji je američkim listovima predala obavještajna služba s Bliskog istoka, opisuje razvoj, testiranje, proizvodnju i navodnu uporabu municije punjene klorom tijekom 2024. godine.

Sudan je potpisnik Konvencije o kemijskom oružju. Korištenje klora kao oružja zabranjeno je međunarodnim pravom. Vojska u Port Sudanu sve optužbe i dalje odbacuje.

Od pustinje do zalihe od gotovo 300 bombi

Prema internim zapisima, program je pokrenut sredinom 2024., kada je vojska pokušavala istisnuti RSF iz Kartuma. Brigadni general Tariq Hussain (u dijelu izvještaja naveden i kao Tariq Hussein/Madani) predložio je oružavanje klora kao "dvostruko djelovanje": eksploziju i gušeći plin. Streljivo je, prema nacrtima u dosjeu, nosilo oko 15 kilograma klora.

Testovi su navodno obavljeni u pustinji u srpnju 2024., uz polijetanje iz zračne baze Merowe. Videozapisi pokazuju žuto-zeleni oblak kakav stručnjaci povezuju s klorom. U jednom hangaru, prema opisima, pronađeni su uginuli škorpioni i kukci nakon curenja plina. Do listopada 2024. interne poruke govore o proizvodnji gotovo 300 kemijskih projektila, od kojih je većina skladištena u Meroweu. Jedna razmjena poruka iz kasne 2024. navodi da je 106 bombi već iskorišteno protiv položaja RSF-a. Točan broj nije neovisno potvrđen na terenu.

Dio klora, prema dosjeu, nije došao samo uvozom, nego i s civilnih postrojenja za pročišćavanje vode, uključujući postrojenje Al-Manara u Omdurmanu koje je klor dobivalo od međunarodnih humanitarnih organizacija. France 24 ranije je pratila uvoz klora iz Indije pod izgovorom "samo za pitku vodu".

Javni tragovi napada već su se pojavili prije ovog dosjea. France 24 i Human Rights Watch dokumentirali su incidente iz rujna 2024. kod vojne baze Garri i naftne rafinerije Al-Jaili sjeverno od Kartuma: bačve, žuto-zeleni oblak i svjedočanstva o otežanom disanju. Samo SAF ima zračne kapacitete za takve udare.

Poruke u dosjeu sugeriraju da je vrh vojske znao za program. Nakon američkih sankcija, presretnute komunikacije navode nalog da se "uklone svi tragovi" programa. Sudanska komisija na OPCW-u kasnije je tvrdila da nije našla dokaze.

Washington nije čekao dosje

Sjedinjene Američke Države već su u siječnju 2025. sankcionirale zapovjednika SAF-a, generala Abdela Fattaha al-Burhana. U travnju 2025. State Department formalno je utvrdio da je vlada Sudana 2024. koristila kemijsko oružje, u suprotnosti s međunarodnim pravom.

Prvi krug sankcija po Zakonu o kontroli kemijskog i biološkog oružja stupio je na snagu 2025., drugi 2026. nakon što Sudan nije ispunio uvjete povratka u usklađenost s Konvencijom. Mjere uključuju ograničenje izvoza, protivljenje kreditima međunarodnih financijskih institucija i zrakoplovna ograničenja.

To nije presuda suda. To je američka pravna odluka s konkretnim sankcijama. Sudanska strana je poriče. Neovisna inspekcija OPCW-a na terenu i dalje je ključni nedostajući korak.

Rat nije samo vojska protiv milicije

Sudanski građanski rat traje od travnja 2023. Procjene govore o stotinama tisuća mrtvih i više od 14 milijuna raseljenih. Obje strane terete se za teške zločine: RSF za etnički motivirano nasilje u Darfuru, SAF za neselektivno bombardiranje, izgladnjivanje i sada kemijsko oružje.

Uz SAF ratuju islamističke formacije povezane sa sudanskim Muslimanskim bratstvom. U ožujku 2026. State Department označio je Sudansko muslimansko bratstvo (također: Sudanski islamski pokret) kao stranu terorističku organizaciju. Oružano krilo, brigada Al-Baraa Bin Malik, već je sankcionirano u rujnu 2025., a zatim uvršteno pod istu terorističku oznaku.

U službenom obrazloženju Washington navodi da je skupina ratu "doprinijela s više od 20.000 boraca", od kojih su mnogi dobili obuku i potporu iranske IRGC te da su njezini borci provodili masovne egzekucije civila prema rasi, etnicitetu ili sumnji na povezanost s protivnikom. Treasury je ranije brigadu opisao kao miliciju koja vuče korijen iz islamističkih Popular Defense Forces režima Omara al-Bashira.

To ne znači da je svaki časnik SAF-a član Bratstva. Znači da je islamistička mreža postala važan vojni i politički oslonac Burhanovih snaga i da Washington tu vezu više ne tretira kao sporednu.

Šira slika Muslimanskog bratstva

Muslimansko bratstvo, osnovano 1928. u Egiptu, i dalje je najveća i najbolje organizirana islamistička mreža na svijetu. Zabranjeno je u UAE, Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Egiptu i nizu drugih arapskih država. SAD 2025. i 2026. označile su i ogranke u Egiptu, Jordanu, Libanonu i Sudanu. Katar i Turska godinama su služili kao politički i medijski naslon; London i Istanbul ostali su važna središta egzila egipatskog vodstva. To nisu "sjedišta svjetske komande" u vojnom smislu nego čvorovi iz kojih se ideologija, novac i propaganda i dalje šire prema Africi, Bliskom istoku i Europi.

Sudan pokazuje cijenu te mreže kad se spoji s državnom vojskom, iranskim oružjem i ratom bez pravila. Klor namijenjen pitkoj vodi završava u bombi. Humanitarna katastrofa traje.

Međunarodni sustav koji zabranjuje kemijsko oružje zasad ima dokumente, sankcije i poricanje - ali ne i punu inspekciju na tlu.

Ako se dosje pokaže točnim, riječ je o ratnom zločinu i kršenju Konvencije o kemijskom oružju. Ako se ne pokaže, Washington je već donio odluku s teškim diplomatskim i gospodarskim posljedicama. U oba slučaja Sudan više nije samo afrička tragedija na marginama vijesti. Postao je test hoće li zabrana kemijskog oružja i dalje vrijediti kad je počinitelj saveznik islamističkih terorističkih formacija.