Ako otvorite usta i nešto kažete, gotovo je nemoguće da ih nećete uvrijediti. Treba nam posebni zakon za zaštitu Hrvata katolika u Hrvatskoj.

Prema definiciji Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, identitet je "odnos po kojem je netko ili nešto (npr. biće ili svojstvo) jednako samo sebi, tj. isto; skup značajki koje neku osobu (ili svojstvo) čine onom koja jest ili onim što jest". Identitet pojedinca je prema tome skup karakteristika koje tog pojedinca opisuju.

Naš identitet je nešto što smo sami izabrali; on prikazuje u javnost sliku o nama. Svatko će graditi vlastiti identitet u javnosti onako kako smatra da je najbolje za njega ili nju. Bez obzira na to, jedan dio našeg identiteta ne ovisi o nama samima, već i o onima koji prosuđuju, tj. okolini. Razlika između kolektivista i osoba okrenutih individualizmu je prvenstveno u tome što će kolektivisti graditi vlastiti identitet na temelju neke svoje karakteristike i po istoj toj karakteristici će vidjeti identitet drugih osoba, a individualisti će se truditi izgraditi jedinstveni, individualni identitet i druge ljude će prosuđivati na isti način - pojedinačno.

Ovaj primitivniji, kolektivistički model stvaranja identiteta služi uglavnom onima koji se nisu u stanju dokazati kroz život i stvaralački rad, koji nemaju ili misle da nemaju ništa pozitivno čime bi se mogli pohvaliti i iskazati kao vrijedni u društvu pa će uzeti neku od svojih urođenih ili naslijeđenih karakteristika za vlastiti identitet. To može biti etnička ili vjerska pripadnost, seksualna orijentacija, rasa, spol itd. U tom slučaju svoj identitet potpuno stavlja pod isti nazivnik sa svim ostalim ljudima koji imaju tu jednu zajedničku karakteristiku, i ne pitajući ih žele li oni dijeliti zajednički identitet s tom osobom.

Da netko ne bi pogrešno shvatio, ljudi koji se ne poistovjećuju sa svima drugima s kojima dijele određenu karakteristiku ne znači da su odbacili tu karakteristiku, samo shvaćaju da ona nije i ne može biti dovoljno bitna da bi morali bilo koje osjećaje dijeliti s njima, preuzimati zajedničke zasluge za pojedinačne ili kolektivne uspjehe i osjećati zajedničku krivnju. Ja sam, recimo, bijelac i etnički Hrvat, toga se ne sramim niti pokušavam pobjeći od toga. Ali to nisu karakteristike po kojima želim da me ljudi znaju, da im to prvo padne na pamet kad za mene čuju ili da se zbog bilo koje generalizacije na račun bijelaca i Hrvata osjećam ponosno ili uvrijeđeno.

Postoje, međutim, ljudi kojima su takve karakteristike primarne i one određuju njihov osobni identitet. Postoje ljudi kojima je seksualna orijentacija primarna stvar u životu, kojima je nacionalna pripadnost primarna stvar i čak je smatraju najvećim osobnim uspjehom itd. Takve ljude je u pravilu jako lako uvrijediti. Svaki put kad netko s njihovom primarnom karakteristikom bude kritiziran, oni će osjećati kao da se kritizira i njih. Svaki spomen njihove identitetske skupine automatski je prozivka njima osobno. I oni će biti jako, jako uvrijeđeni te će zahtijevati ispriku jer su tu "uvredu" shvatili osobno.

Identitet je dio svake politike koja nema sadržaja, odnosno političari nedostatak konkretne ponude popunjavaju pozivanjem na identitetske skupine. Ranijih godina to je bila uglavnom karakteristika krajnje desne politike. Politika identiteta je desničarski izum, ali u posljednje vrijeme sve je popularnija i na ljevici.

Nije toliki problem što ima ljudi koji se poistovjećuju s velikom skupinom različitih pojedinaca samo zato što s njima dijele jednu urođenu karakteristiku, puno su veći problem ekstremni ideolozi i političari koji očekuju od svakog pojedinca s određenom karakteristikom da ima određeno političko mišljenje i zastupa određeni stav. U Americi se dugo od crnaca očekivalo da glasaju za demokrate, a od gejeva da budu feministi. Onda su se, naravno, pojavile javne osobe - crnci, gejevi i pripadnici drugih manjina - koje su razbile te predrasude. Na kraju krajeva, to je potpuno logično kad malo bolje razmislite. Urođene karakteristike ne utječu apsolutno nikako na kreiranje našeg svjetonazora kroz život.

Kod nas su lijevi mediji, na primjer, prozvali saborske zastupnice koje su glasale protiv ratifikacije Istanbulske konvencije samo na osnovu njihovog spolnog organa, zgražajući se što su one - kao ŽENE - zauzele stav koji po identiterijanskoj logici nikako ne bi smjele zauzeti jer je "protivan njihovom identitetu". Pritom su novinari apsolutno ignorirali činjenicu da te žene osim spolnog organa imaju i druge organe, na primjer mozak koji im omogućava da pročitaju samo konvenciju, odvažu njen sadržaj (koji je u najmanju ruku upitan bez obzira što se načelno zalaže protiv nasilja nad ženama) i donesu vlastiti zaključak neovisno o toj jednoj urođenoj karakteristici.

Politika identiteta je uvijek - bez iznimke - loša, glupa i potpuno logički neispravna, bez obzira na to s koje strane i od koga dolazi. Onaj tko odluči zaigrati na identitarijanske argumente, sam je sebe osudio na poraz u bilo kojoj javnoj raspravi. A to su sada učinili hrvatski konzervativci i nacionalisti koji u zadnje vrijeme sebi vole tepati da su "suverenisti".

Kad je zastupnik srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac nedavno održao onaj svoj ozloglašeni govor o "pederima u moralnom i svakom drugom smislu", hrvatski desničari su prvo zazivali "LGBT udruge i gej lobije" da reagiraju na uvrede koje su - valjda bi to trebalo biti očito - upućene prema gej populaciji. Trebalo je desničarima neko vrijeme da shvate kako se Pupovac nije obraćao homoseksualcima nego njima. Zapravo, ovako je išlo njihovo rezoniranje: "Ovaj lik pljuje pedere, a pederi šute. Sigurno su plaćeni! Čekaj malo, pederi se ne bune, nitko se ne buni, a nekoga je sigurno uvrijedio. Koga je onda mogao uvrijediti? Ah da, pa mi smo jedini ostali. Znači, pričao je o nama!".

I tako smo došli do toga da danas gledamo i slušamo cvilež po društvenim mrežama i nekim portalima: "Pupovac je uvrijedio Hrvate katolike!". Kako je čovjek mogao uvrijediti Hrvate katolike riječima da su "pederi u moralnom i svakom drugom smislu"? Hrvati katolici čine oko 90 posto hrvatske populacije, mislim da je svakome apsolutno jasno da ne postoji način da uvrijedite tako veliku skupinu čak i kad bi ona bila homogenija nego što jest.

Dakle, nije uvrijedio nikakve Hrvate katolike nego manjinu koja si je iz nekog razloga prisvojila pravo da predstavlja Hrvate katolike u Hrvatskoj. Manjina o kojoj je govorio je ista ona koja ne razumije što znači demokracija i što je sloboda (riječi koje u zadnje vrijeme jako, jako često vole spominjati i vrijednosti na koje se vole pozivati).

Ti naši samozvani predstavnici i borci za prava Hrvata katolika u Hrvatskoj ozbiljno misle da je demokracija kad od nas 10, nas 9 izglasa da ćemo za večeru ubiti i pojesti onog desetog zato što nam se ne sviđa njegova frizura. To su isti oni ljudi koji nas još uvijek uvjeravaju kako je referendum 2013. godine bio o očuvanju braka jer da tada nije brak ušao u Ustav, tko zna što bi sada s njime bilo. Možda bi ga netko uzeo i odnio iz Hrvatske. Oni nas na isti način uvjeravaju i kako se žele riješiti posebnih manjinskih zastupnika u Saboru zato što je Hrvatska zrela demokracija poput njemačke, britanske i američke koje nemaju privilegirane izbore za predstavnike nacionalnih manjina. Kao da ne pričamo o Hrvatskoj!

Da budemo načisto, ja jesam protivnik bilo kakvih privilegiranih zastupnika po bilo kojoj osnovi, ali kad bi Hrvatska imala demokratski sustav poput Švicarske i kad bi Hrvatima bilo dovoljno 10.000 potpisa za referendum, Hrvatska bi već davno izašla iz EU, zabranila pobačaj, Srbima zabranila korištenje ćirilice i bilo kakvu nastavu na srpskom jeziku, uvela ogromne uvozne carine i trgovinski zaratila s cijelim svijetom.

To bi se dogodilo, to znamo i vi i ja. To znaju i u svijetu, zato Plenković neće dozvoliti referendume i zato Vlada mulja s potpisima. On je briselski poslušnik, ali u ovom trenutku to je najbolja moguća stvar za Hrvatsku. Ovdje ljudi misle da je demokracija sredstvo da manjinama oduzmeš građanska prava. Još će trebati proći najmanje 20 godina, a vjerojatno i puno više, da Hrvatska prijeđe iz ove infantilne u zrelu demokraciju.

Nema apsolutno ničega "suverenističkog" u tome. Riječ je o manjini koja je frustrirana do te mjere da je preosjetljiva. Pozivaju se na slobodu govora kad je riječ o ustaškom pozdravu, ali bi zakonski ušutkali svakoga tko govori nešto što njima ne odgovara o Domovinskom ratu, Franji Tuđmanu, čak i ako se ne ponašate onako kako oni žele dok svira njihova himna. Još donedavno, prije nego što se zaratila s Velimirom Bujancem, i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je bila među tim desničarskim svetinjama koje se ne smiju kritizirati. Razlika je stvarno očita i meni je to smiješno jer kad sam prije nekoliko mjeseci iskritizirao njezinu pojavu na dodjeli Zlatne lopte Luki Modriću, skupio sam hrpu optužbi da sam "mrzitelj Hrvatske i svega što je hrvatsko". Danas mogu pisati o njoj bilo što, nema šanse da dobijem takav komentar.

Oni su, kao, protivnici političke korektnosti, a stalno zahtijevaju političku korektnost. Kako da Pupovac bude politički korektan i ne vrijeđa "Hrvate katolike", kad njih vrijeđa sama njegova pojava? Što bi čovjek trebao, prestati postojati da vi ne biste plakali zbog uvreda?

A mi ostali ih vjerojatno nećemo uvrijediti samom svojom pojavom. Ali onog trenutka kad ste otvorili usta ili počeli tipkati po tipkovnici, vjerojatnost da ćete slučajno ili namjerno uvrijediti najranjiviju skupinu - a to su Hrvati katolici - enormno se povećava.

Probajte se sjetiti kad je u Hrvatskoj netko ovako cvilio po medijima zbog nekakve uvrede homoseksualcima ili uvrede Srbima. Ima i toga, ja to ne negiram, ali nekako mi je čak lakše shvatiti takve SJW-e koji cvile zbog vrijeđanja manjina koje jesu nerijetko meta mržnje u ovoj zemlji nego kad vidim ovakve provale. Hoćete li donijeti zakon o zaštiti Hrvata katolika ili tako nešto unijeti u Ustav? Evo im prijedlog za sljedeći referendum i uopće se ne bih čudio da ga usvoje.