U nedjelju su u Švedskoj održani parlamentarni izbori nakon kojih se zna manje nego prije njih.

Socijaldemokrati su osvojili najviše - 29 posto glasova i 100 predstavničkih mjesta u Riksdagu, što je 7 mjesta manje nego dosad. Umjerena stranka (konzervativni liberali, desni centar) na čelu s aktualnim premijerom Ulfom Kristenssonom, osvojila je 70 mjesta ili 2 više nego na prošlim izborima. Švedski demokrati (SD, nacionalistička desnica) osvojili su 62 mjesta ili 11 manje nego prije.

Jedine parlamentarne stranke, koje su osvojile manje nego prije četiri godine, jesu vodeći Socijaldemokrati i krajnja desnica.

Lijevi blok nije čvrst savez

Svejedno, lijevi blok, predvođen lidericom Socijaldemokrata (S) Magdalenom Andersson, ima ukupno 176 mjesta što je dovoljno za sastavljanje vlade. Ali sastavljanje vlade lijevog bloka nije ni blizu riješenog.

Lijevi blok čine Socijaldemokrati, Ljevica, Centar i Zeleni, no to nije nimalo čvrst savez. Elisabeth Thand Ringovist, nova liderica Centra (socijalni liberali), koja je protekle četiri godine provela u oporbi skupa s ostatkom lijevog bloka, prije izbora najavila je da njena stranka neće podržati vladu u kojoj će biti Ljevica, budući da je to radikalno lijeva politička stranka koja nije sukladna s idealima liberalnog centra.

Preostaje mogućnost kreiranja manjinske vlade koju bi činili Socijaldemokrati, Centar i Zeleni, a Ljevica bi ju podržavala iz Riksdaga. Međutim, s obzirom da je Ljevica najveće iznenađenje ovih izbora jer je ostvarila najveći rast broja zastupnika u odnosu na prošle izbore, plus postala je službeno četvrta politička snaga u zemlji s više zastupnika od Centra i Zelenih, realno je očekivati da će oni tražiti sudjelovanje u vlasti. Na kraju krajeva, izborni rezultat im daje to pravo.

Vlada s Ljevicom automatski izbacuje Centar iz koalicije pa bi takva koalicija ostala bez većine u Riksdagu.

Kristensson nema većinu, ali ne odustaje

Premijer Kristensson je ubrzo po objavi prvih rezultata izjavio da ne odustaje od namjere da kreira novu vladu. Tvrdi da je većina Šveđana "glasala za nesocijaliste" i da građani očekuju "nesocijalističku vladu". Apelira na Stranku centra, koja nije čvrst član lijevog bloka, da promijeni blok i omogući tu, kako je rekao, "nesocijalističku vladu".

To će biti malo teže postići jer je Stranka centra prije izbora odredila da neće podržati ni vladu u kojoj bi bili krajnje desni Švedski demokrati. Upravo su oni razlog zašto je Centar odlučio protekle četiri godine biti u oporbi - nisu htjeli u vladu koja bi surađivala s krajnjom desnicom.

Švedski demokrati proveli su protekle četiri godine kao druga najjača stranka u Riksdagu i podržavatelji vlade "iz sjene" iako u njoj nisu sudjelovali. Više ne žele biti u toj ulozi, sada očekuju bar dva ministarska mjesta i premijer Kristensson im je to obećao - naravno, u slučaju da njegov blok ima potrebnu većinu koju nije ostvario.

Potom se otvara još jedna mogućnost - da Liberalna stranka promijeni blok i podrži vladu lijevog centra, ali ona to vjerojatno neće učiniti ako u toj vladi bude sudjelovala Ljevica. A bez Ljevice, lijevi blok čak ni s Liberalnom strankom ne bi imao potrebnu većinu.

Povratak Liberala iz mrtvih

Liberalnoj stranci prijetilo je ispadanje iz parlamenta jer su im ankete samo par mjeseci prije izbora davale samo 3 posto. Da je istu podršku stranka dobila na izborima, ne bi prešla izborni prag i to bi bilo prvi put u povijesti njenog postojanja da nije ušla u švedski parlament.

Birači su im zamjerali razvodnjavanje programa, ali još više sudjelovanje u vladi uz pomoć krajnje desnice. Nova liderica Simona Mohamsson ipak je uspjela povećati biračku bazu i na izborima osvojiti 5,4 posto - dovoljno ne samo za prelazak praga, već i za povećanje broja zastupnika s prijašnjih 16 na 19.

Mogući ponovljeni izbori

Tako da je politička situacija u Švedskoj sada krajnje neizvjesna. Najveći problem je u popularnosti ekstrema - krajnja desnica i krajnja ljevica, s kojima Stranka centra ne želi suradnju, zajedno su osvojile oko 26 posto glasova i bez njih (ili bar njihove podrške) nemoguće je za bilo koji blok da kreira vladu.

Sve je, dakle, u rukama Stranke centra. Možda će odustati od svojih predizbornih obećanja i ipak pristati na suradnju s Ljevicom - što bi omogućilo Magdaleni Andersson kreiranje lijeve vlade, ali takva bi vlada bila vrlo nestabilna jer se Ljevica i Centar neće dobro slagati, a Thand Ringovist bi morala računati na gubitak dijela izborne baze zbog gaženja predizbornih obećanja. Ako to pak ne učini, onda su izgledni ponovljeni izbori.