Liberal je jedini medij u Hrvatskoj koji je od početka podupirao švedsku strategiju, zato što je ona u liberalnom duhu - u krizi se sluša struka, vjeruje se struci, a pritom se nastoje očuvati građanske slobode, demokracija i otvoreno društvo.

Švedski premijer Stefan Lofven je na početku epidemije covida u Švedskoj, prilikom obraćanja naciji, rekao:

"Moramo se osloniti na osobnu odgovornost svakog pojedinca. Nikada nećemo moći zabraniti svako štetno ponašanje. To nije pitanje zakona nego zdravog razuma i osobne odgovornosti."

Iako socijaldemokrat, ta izjava je vjerojatno nešto najviše u liberalnom duhu što smo tijekom pandemije od nekog političara mogli čuti. Osobna odgovornost i povjerenje - stvari koje se u ostatku svijeta, praktički svim zapadnim zemljama izuzev Švedske, od ožujka pokušavaju gurnuti pod tepih. Kao liberal, smatram da je to pogubno za društvo, što će se na kraju i pokazati.

Od početka pandemije svi hrvatski portali pokušavaju polemizirati sa mnom na tu temu. Od Večernjeg lista preko 24 sata do Indexa. Uvijek prozivaju neke tamo "Hrvate kojima je švedski model dobar" kao da nas ima milijun. Zna se koga prozivaju. I drago mi je zbog toga, znam da svi čitaju Liberal.

Ali jedan argument im je svima zajednički, i to im je zapravo JEDINI argument da je švedska strategija loša, "krvava", "okrutna prema starijima": broj umrlih. Kažu, u Švedskoj je od covida umrlo preko 5.800 ljudi, to znači da bi u Hrvatskoj s tom strategijom umrlo oko 2.500 (kad se prilagodi našem broju stanovnika).

1. Zanemaruju razlike u životnom vijeku

Taj argument je pogrešan iz vise razloga. U Hrvatskoj ljudi umiru u prosjeku skoro 5 godina ranije nego u Švedskoj (muškarci čak 7 godina ranije), tako da Švedska ima više starijeg stanovništva, i to puno starijeg nego RH. Preko 3.600 umrlih s covidom u Švedskoj imali su više od 80 godina. Većina Hrvata uopće ne doživi te godine.

Dakle, Hrvati umiru od drugih stvari prije nego dođu u dob koja je u Švedskoj najrizičnija za smrt od korone. Tako da više od polovine umrlih, koje hrvatski novinari projiciraju na Hrvatsku u hipotetskom slučaju švedske strategije, ne postoji!

S jedne strane je porazno za Hrvatsku što ovdje ljudi umiru puno prije nego u jednoj zemlji koju Plenkovićevi znanstveni savjetnici poput dr.sc. Branka Kolarića prozivaju da je "okrutna prema starijima" i možda bismo, umjesto tolikih mjera protiv korone, trebali bolje razmisliti o mjerama protiv onih bolesti koje skraćuju naš život u Hrvatskoj. To bi zaključila bilo koja normalna osoba. Ali iz aspekta jednog novinara, to je super jer je svaka druga smrt osim korone prihvatljiva. Tako da bismo mi s tom strategijom imali barem 60-70 posto manje umrlih od korone na 100.000 stanovnika nego Švedska.

2. Gustoća naseljenosti

Drugi razlog zašto Hrvatska sa švedskom strategijom ne bi imala toliko puno umrlih od korone jest razlika u gustoći naseljenosti između Švedske i Hrvatske. Švedska ima tri metropolitanska područja, iznimno gusto naseljena, od kojih ono najnapučenije - šire područje grada Stockholma - ima oko 2,2 milijuna stanovnika. To je skoro trostruko više od šireg područja grada Zagreba.

Koliko je gustoća naseljenosti bitna za širenje zaraze govori podatak da su najveća žarišta, tijekom vrhunca epidemije za Švedsku u travnju i svibnju, bila upravo na ta tri područja. Veći dio Švedske - onaj ruralni i rjeđe naseljen - bio je gotovo pošteđen. Hrvatska je puno ravnomjernije naseljena i nema toliko gusto naseljenih metropolitantskih područja.

Da je Hrvatska od početka pandemije primijenila isti pristup i mjere kao Švedska, dosad bismo imali između 500 i 1.000 umrlih od covida. Da, i to je više nego što ih sada imamo, ali uzmite u obzir da je Švedska još od svibnja u silaznoj putanji i s brojem zaraženih i s brojem umrlih usprkos tome što testiraju više od Hrvatske. To znači, ni mi sada ne bismo bili u uzlaznoj putanji već bismo bili pri kraju epidemije. Ovako nam najgore tek slijedi i lako je moguće da ćemo do proljeća prijeći 1.000 umrlih usprkos lockdownu, maskama, samoizolacijama i svim drugim bijesnim mjerama koje Švedska nikada nije uvodila.

3. Cilj nije isti

Hrvatski (i mnogi strani) novinari, kada uspoređuju Švedsku s našom ili drugim zemljama, polaze od pretpostavke da su si Šveđani zadali isti cilj kao mi. Ta je pretpostavka potpuno kriva. Šveđani su odmah na početku napravili analize svih spoznaja o koroni koje su tada bile dostupne i zaključili da neće biti moguće izbjeći određeni broj žrtava. Njihov premijer je na samom početku epidemije u njihovoj zemlji javno rekao da će "brojati tisuće mrtvih". Dakle, oni su bili spremni na žrtve, njihov je cilj bio očuvati otvoreno i slobodno društvo usprkos epidemiji i pokušati zaštititi rizične skupine.

U tom su smjeru i išle njihove mjere - preporučili su samoizolaciju za osobe starije do 75 (kasnije su tu granicu spustili na 70) i zabranili posjete starijima. I to su prilično bolne mjere, ali imaju smisla. Usprkos tome, nisu ih svi slušali i korona je probila u mnoge umirovljeničke domove, dakle nisu uspjeli u potpunosti zaštititi starije kao što su se nadali.

Međutim, oni su nakon dva mjeseca uspjeli svesti epidemiju pod kontrolu i otad je ona u Švedskoj u silaznoj putanji. Drugi val još nisu ni osjetili za razliku od skoro svih ostalih europskih zemalja. Danas Švedska ima jednu od najnižih stopa smrtnosti u Europi (i susjedne Danska i Norveška su sada gore), a zaraženost se konstantno smanjuje unatoč pojačanom testiranju.

Cijelo vrijeme Švedska je uspjela zadržati otvoreno društvo, većinu osobnih sloboda i normalno funkcioniranje društva koje se spontano prilagođavalo uvjetima života i rada tijekom epidemije. Njihov BDP je zabilježio u drugom kvartalu pad od 7,7 posto, što nije baš super, ali nije ni kao hrvatski koji je pao 15,1 posto. Usprkos zadržavanju slobode rada, švedska je ekonomija morala doživjeti pad zbog svoje eksponiranosti svijetu. Naime, švedsko gospodarstvo je iznimno otvoreno i uvelike ovisi o izvozu i uvozu. Budući da je ostatak svijeta postavio brojna ograničenja na granicama te ograničio potražnju u svojim zemljama, to se moralo odraziti na švedsku ekonomiju. Šveđani su u tom smislu kolateralne žrtve tuđeg ludila.

Usprkos dezinformacijama koje su širili hrvatski mediji, Šveđani nisu izabrali takvu strategiju zbog ekonomije nego zbog demokracije i građanskih prava. To je kod nas malo teže objasniti jer mnogima u Hrvatskoj su ljudska prava stran pojam. Novinari na Indexu, na primjer, u zadnje vrijeme više nisu pobornici lockdowna jer su naučili da lockdown nije dobar za ekonomiju. Ništa ljudska prava i slobode, ništa sloboda kretanja, rada, kupovine - to ih ne zanima. Kad bi postojala mogućnost da pod lockdownom ne trpi državni proračun, mi bismo još uvijek bili pod lockdownom i naši političari i novinari ne bi imali nikakav problem s time. Taj aspekt je u Švedskoj posve drukčiji.

Unatoč svim problemima u gospodarstvu i većem broju starijih žrtava, Šveđani već sada mogu reći da je njihova strategija uspješna jer su postigli cilj.

S druge strane, Hrvatska je, barem na početku epidemije, imala sasvim drugi cilj. Mi smo podredili sve izbjegavanju smrti od covida. Odrekli smo se mnogih građanskih prava i maksimalno solidarizirali s rizičnim skupinama u nadi da će covid nakon nekog vremena nestati. Kao što vidimo, covid nije nestao, a mrtve itekako brojimo. I dok je Švedska svoje "odradila" u ožujku i travnju, nama najgori dio tek predstoji. Mi smo zapravo lockdownom i mnogim represivnim mjerama uspjeli tek odgoditi ono što se čini neizbježno. Ljudi svejedno umiru od covida. Dakle, Hrvatska svoj prvotni cilj nije ispunila. U međuvremenu je on možda promijenjen, ali nitko više ne zna koji je sad naš cilj i koja nam je sada strategija. Nadam se da je svima jasno da se smrt ne može izbjeći.