Dolazak na vlast danas je moguće ostvariti aktivizmom gdje naučenim frazama o poštenju sebe prikazuješ boljim ili upiranjem prsta na nepravilnosti vidljive iz aviona brzinski igraš na siguran glas ojađenih ljudi koji su se odlučili na ostanak u državi. Instant preuzimanje zatrovanih institucija lako bi vas moglo poklopiti po glavi ako prethodno niste osigurali brutalnu logistiku izgrađenu od ljudi s debelim želudcem i iskustvom u borbi protiv legaliziranog lopovluka koji se trenutno odvija u našoj državi.

Upravo svjedočimo tome gledajući treće opcije kako se koprcaju u kaljuži koju im je složila partijska klatež trenirana zadnjih dvadeset godina, a vođena đabalebatorima koji su svoj zanat ispekli još u prošloj državi. U manjim sredinama promjena je još i moguća, no u većim gradovima, gdje lopovski sustav ima puno jače temelje, praktički je nemoguće očekivati promjene. Kad je u pitanju vlast i najgori stranački neprijatelji spremni su na suradnju samo da bi očuvali dobro plaćene pozicije. Od najmanjeg do najvećeg kotačića u sustavu svi se vrhunski slažu pa se bilo kakav gaf friških reformatora odmah šalje lokalnome ili nacionalnom mediju na čerečenje poslije kojeg će stari kadar ispasti bolji od svih nadolazećih.

Kao primjer uzmimo donedavnog mesiju Senfa za kojeg je danas sasvim jasno da je u političku arenu ušao skroz nespreman, a o tome mediji proteklih godina nisu željeli napisati ni riječ. Reklo bi se da su današnje afere njihov projekt gdje oni omaste brk i ispadnu pozitivci.

Kod trećih opcija postoji problem koji se manifestira u tome da su i sami nesposobni jer misle da novac raste na drvetu, a svoja uvjerenja nisu gradili analizirajući nepotrebnost stotina ureda i službenika, već su cijeli život samo protiv. Njihovo zelenilo i početnički naboj mediji će rado iskoristiti za dobru čitanost, a kad nalete na prvi zajeb radosno će ih baciti u arenu s lavovima.

Normalni ljudi dobro će razmisliti o ulasku u politiku kad u startu znaju da su im hijene cijelo vrijeme iza leđa. Isušivanje močvare nije moguće s ljudima koji voze bicikl, grle drveće ili doniraju životinjskim azilima. Treba ti prekaljeni menadžer koji je poznat po tome da je u par tvrtki uspio maksimizirati dobit i smanjiti troškove na najmanju moguću razinu. Za takvoga bi naš čovjek odmah graknuo da je u službi kapitala, ali nije li nam svima u interesu da na kraju dana, godine ili mjeseca imamo sigurnu financijsku situaciju s viškom para kao osigurač za crne dane baš poput ovih danas?

Naravno, čovjeka tog kapaciteta uopće ne zanima kokošarenje s trećerazrednim partijcima jer mu je pozicija zajamčena u velikim kompanijama ili na strateškim projektima gdje on spremno čeka da pokaže svoju kvalitetu. Već dugo si postavljam pitanje kako doći do takvih stručnjaka uzimajući u obzir činjenicu da će ih na putu do promjene pratiti hrpa neradničke ološi kojoj je odlika plutanje u moru propisa i aktova donesenih da nam zakompliciraju život ako se slučajno upustimo u bitku za novac kojim ih plaćamo.

Odavno se zaboravilo da su 'šoldi' koje nam otmu namijenjeni efikasnijem funkcioniranju sustava. U slučaju iskazane transparentnosti i poštenja građani bi bili sretniji i kvalitetniji ljudi, a kao takvi moguće da djecu ne bi slali na strane jezike samo da se što prije iskopaju iz ovog gnoja, već bi ih pustili u svijet da nam donesu nova znanja i iskustva.

Takvi ljudi direktna su ugroza svakom tutleku iz sustava, a nesretan čovjek već je par desetljeća vladajućima izvor deviza pa im je u interesu zapošljavati poslušne i ne previše pametne. Danas imamo problem da se ljudi više ne vraćaju u domovinu kao nekad u vrijeme partije kad su ih organizirano trpali u vlakove za Njemačku navijajući za što veću količinu donesenih maraka.

Kad to sve rezoniraš u krugu bliskih prijatelja, dolaziš do zajebantskog zaključka da je najisplativije učlaniti se u HDZ i mijenjati sustav iznutra. Naš narod ekonomski je nepismen i proći će još par generacija da nam stasa kadar za promjene, a kako je u tijeku veliko globalno sranje, moguće da će proći i cijelo stoljeće.

Još nemam sve odgovore na pitanja koja me muče, a jedino što vam mogu savjetovati je da učite obrađivati zemlju kako bi umanjili pritisak na vlastitu ekonomsku situaciju. Kad naučite raditi u vrtu i sa srećom uberete vlastiti produkt, možda u vama proradi odgovornost prema novcu i majčici zemlji, a takva vrsta zalaganja mogla bi vam dobro doći prije nego krenete zaokruživati izborne listiće.

Svaki put kad čujete "besplatno", imajte na umu da će vas to koštati puno skuplje jer dolazi iz usta neostvarene osobe koja braneći svoju sigurnu poziciju jedva čeka da vas prevari.