Rusija, Bliski Istok, Sudan (sada Sjeverni i Južni), Kavkaz...jedan zajednički nazivnik, NAFTA. Nafta djeluje kao blagoslov i prokletstvo, ovisno o situaciji u kojoj se neka država nalazi. Današnji svijet pluta na nafti jer ga upravo nafta održava i pokreće. Teško je na jednostavan način objasniti kakav je to spoj sreće i nesreće, bogatstva i razaranja, ekonomskog razvoja i ekonomskog utega.

Norveška se obogatila na nafti, a od nje velike koristi imaju i ostale zemlje s izlazom na Sjeverno more. Istodobno nafta u mnogim državama dovodi do tzv. jednoresursne ekonomije što jedno bogatstvo pretvara u prokletstvo. Pogledamo li sve zemlje koje obiluju naftom, možemo primijetiti da je manjina imala neto koristi od nje, a većinu zemalja je ona stavila u ovisnički položaj u kojem cjelokupno bogatstvo i gospodarstvo ovisi o nafti.

Ali sve to je u kontekstu Hrvatske nebitno, jer Hrvatska nije "obdarena" naftom da bi ona stvarala takve probleme s kojima se suočavaju naftom bogate države. Ali Hrvatska kao i sve druge države ovisi o nafti koja je jedan od glavnih kotača koji pokreću gospodarstvo. Rast cijene nafte na globalnim tržištima dovodi do rasta cijene nafte u Hrvatskoj, što ima negativne efekte na gospodarski rast. Naftne krize, tj. situacije kada cijena nafte jako raste zbog njene, realne ili fiktivne, nestašice su veliki uteg za cjelokupno gospodarstvo.

Dvije velike naftne krize, prva nastala 1973. tijekom Yomkippurskog rata kada su zemlje izvoznice nafte OPECA (većinom arapske države) koristile smanjenje proizvodnje nafte (i slijedom toga rast cijene) kao geopolitičko oružje kojim su htjele prisiliti SAD i zapadnu Europu da pomažu obranu Izraela od vojnog napada Egipta i Sirije, druga nastala 1979. zbog iranske revolucije i iračko—iranskog rata, dovele su do globalne recesije, posebno u najrazvijenijim državama kao SAD.

Zbog tih i sličnih iskustava iz prošlosti, rast globalne cijene nafte dovodi do velike panike država koje su uvoznice nafte zbog velike ovisnosti modernog gospodarstva o nafti. Čak i rast cijene nafte od 5 do 10 % može imati velike ekonomske posljedice. To objašnjava paniku koja je ovih dana nastala u Hrvatskoj zbog probijanja psihološke barijere od 10 kn za litru goriva. O cijeni nafte ovisi rast gospodarstva od 2,8 % ili 1,8 %, iako je i jedno i drugo ustvari relativni pad jer sve ostale države u susjedstvu imaju veći rast BDP-a.

Ali vodimo se idejom da je stabilno propadanje ipak bolje od naglog propadanja. Što Vlada može napraviti da bi to spriječila? Ima li kakve mehanizme kojima utječe na cijene naftnih derivata?

Sasvim dovoljno bi bilo da Vlada, prva u povijesti nezavisne Hrvatske prestane, voditi državu kao socijalističku plansku ekonomiju i prekine prisilno podizati cijenu naftnih derivata prekomjernim oporezivanjem.

Svakim danom napredujemo sve više u realizaciji koliko malo smisla ima tvrdnja mnogih političara, intelektualaca i ekonomista da živimo u "neoliberalnoj ekonomiji". A upravo je razlog visoke cijene goriva u Hrvatskoj to što oko 50% cijene sačinjavaju razna davanja državi u što spada PDV, trošarine i drugi nameti. Tako iz svakih 10 kn plaćenih za cijenu litre goriva ide oko 1 kn direktno za Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste. Posebna kategorija problema su autoceste, koje naplaćuju naknadu za korištenje (cestarinu), ali iz cijene goriva svi plaćaju autoceste.

To dovodi do toga da je cijena goriva u Hrvatskoj daleko iznad one koja bi bila prihvatljiva s obzirom na standard. Istraživanja koja se mogu pronaći pokazuju da je cijena goriva u Hrvatskoj viša nego u Austriji, Češkoj, Estoniji, Mađarskoj, Litvi, Latviji, Luksemburgu, Rumunjskoj i Slovačkoj (moguća povremena odstupanja).

Pitanje je što će građani RH napraviti po ovom i sličnim pitanjima. Ako je prošlost pokazatelj budućnosti, apsolutno ništa. Dapače, čak će se i boriti da se zadrži ovakav sustav. Jer upravo to se i dogodilo prije koju godinu s čuvenim prosvjedom "Ne damo naše autoceste". Ne date ih? U redu, nema problema, sada ih plaćajte i kad ih ne koristite i ponovno kad ih koristite. Jer ste VI tako tražili.