Nedavno povećanje cijena naftnih derivata ponovno je otvorilo pritiske na Vladu da uredbama ograniči njihovu visinu. Novine pišu o ekstra profitu, a naftni stručnjaci poput prosvijećenih tehnokrata u službi planskog gospodarstva govore koliko bi trebale iznositi marže trgovaca. Takve zahtjeve potkrepljuju tvrdnjama da se svugdje u svijetu kontroliraju cijene goriva (primjerice ograničavanjem marži) te da liberalizacija tržišta u Hrvatskoj nije dala očekivani rezultat jer se najveći igrači međusobno prate cjenovnim politikama.

Ne ulazeći u istinitost takvih tvrdnji, prije donošenja ikakvih zaključaka valja ipak usporediti cijene goriva među različitim zemljama. Naime, gotovo svo gorivo koje se prodaje u Hrvatskoj dolazi iz uvoza, a nafta i naftni derivati su roba čija se cijena u velikoj mjeri određuje na nekoliko svjetskih burzi. Ako druge europske države reguliraju njihovu maloprodajnu cijenu strože nego u Hrvatskoj, to bi se trebalo odraziti prilikom usporedbe cijena.

Već smo pisali kako većina maloprodajne cijene goriva otpada na poreze i trošarine. Budući da se one razlikuju od države do države, gledat ćemo cijene bez njih.

Prema podacima koje prikuplja Europska komisija, prošli ponedjeljak je cijena benzina u Hrvatskoj iznosila 0,68 eura po litri. Prosječna ponderirana cijena u Europskoj uniji iznosila je pak 75 eurocenti po litri ili 10% više. Od susjednih zemalja jedino Slovenija ima još jeftiniji benzin, dok je u Mađarskoj i Italiji on skuplji nego kod nas.

Ako bacimo pogled na cijenu dizela, vidimo da ona iznosi 0,79 eura po litri dok je prosjek EU-a od 0,78 eura gotovo jednak. Međutim, sve susjedne zemlje imaju znatno jeftiniji dizel od Hrvatske, i to 5-7 eurocenta po litri (7 do 9 posto cijene prije poreza).

U odnosu na prosjek Europske unije, cijene benzina i dizela u Hrvatskoj su neuobičajeno niske. Već četiri mjeseca je benzin u Hrvatskoj jeftiniji u odnosu na Europsku uniju nego što je ikada bio od hrvatskog pristupanja uniji. Dizel je od početka 2018. redovito bio skuplji kod nas nego u EU, da bi se sada cjenovno gotovo izjednačio (kao što je i prije 2018. godine bilo).



Trgovačka marža u maloprodaji motornih goriva povećava se od 2019. godine, i to značajno kod prodaje dizela. No, uspoređujući omjere cijena u Hrvatskoj i onih u Europskoj uniji možemo zaključiti ne samo da su marže rasle i drugdje u Europskoj uniji, nego i da su u prosjeku ondje rasle i više nego što jesu u Hrvatskoj.

Ono što bode u oči je ipak značajno skuplji dizel u odnosu na susjedne zemlje, međutim niti to nije nova pojava. Hrvatska bilježi veće cijene dizela od prosjeka Slovenije, Italije i Mađarske od 2016. godine, s tim da je od sredine 2018. godine razlika u cijeni značajnija.



Moglo bi se raspravljati o tome da maloprodajno tržište naftnih derivata u Hrvatskoj predvodi duopol na čelu s INA-om i Petrolom, koji zajedno drže oko 70% benzinskih crpki u zemlji. INA-u kontrolira mađarski MOL, dok je Petrol dio slovenske Petrol grupe koja je nedavno preuzela Crodux od Ivana Čermaka (koji je držao oko 11% benzinskih crpki u zemlji). No, kao što smo već spomenuli, dizel je i godinama prije prodaje Croduxa bio znatno skuplji u Hrvatskoj od sjevernih susjeda.

Prije crtanja mreža stranih utjecaja i zazivanja državne intervencije trebalo bi osvijestiti da cijene goriva u Hrvatskoj bez državnih nameta ipak ne odudaraju od europskog prosjeka. Prije svega bi trebalo postaviti pitanje zašto Slovenija i Mađarska imaju tako jeftin dizel. Dodatno, uvijek se valja prisjetiti da vladini neuspjesi često mogu biti još lošiji od tržišnih neuspjeha. Nije potrebno uložiti naročito veliki kapital za zakupiti cisternu u Sloveniji, napuniti ju dizelom i dovesti u Zagreb radi preprodaje. Međutim, upravo državni propisi čine takav pothvat neisplativim zbog administrativnih troškova, dozvola, nameta itd.