Svi socijalni amandmani, koje je u Gradskoj skupštini Grada Zagreba predstavio Klub zastupnica Liberali (Dogan, Odvorčić i Bošnjak), glatko i bez stvarne i konstruktivne rasprave odbijeni od strane skupštinske većine koju čine Možemo i SDP.

Nezavisna vijećnica Dina Dogan i Vedran Jerković, predsjednik zagrebačke organizacije Fokusa, ističu kako njihovi amandmani nisu bili ideološki, simbolički ni politički motivirani, već "konkretni, mjerljivi i usmjereni na najranjivije građane Zagreba: osobe s invaliditetom, djecu u potrebi rane intervencije, beskućnike, žrtve nasilja, starije osobe bez adekvatne skrbi te udruge koje svakodnevno, na terenu, nadomještaju ono što ovaj gradski sustav ne uspijeva ili ne želi osigurati".

Predloženim amandmanima tražilo se jačanje izvaninstitucionalnih socijalnih usluga, stabilnije, snažnije i dugoročnije financiranje programa koji imaju stvarne korisnike te ulaganje u ranu intervenciju i razvojnu podršku djeci, što predstavlja ne samo socijalno odgovornu, već i fiskalno najracionalniju politiku. Svaki euro uložen u ranu pomoć štedi višestruko više sredstava u zdravstvu, obrazovanju i sustavu socijalne skrbi u budućnosti, ističu Jerković i Dogan.

"Umjesto toga, gradska većina je svjesno odlučila okrenuti leđa socijali u ovom proračunu, dok je istovremeno 14 milijuna eura dodijeljeno tzv. nezavisnoj kulturi kojoj Grad nije osnivač, bez jasno definiranih mjerljivih kriterija, bez transparentne evaluacije učinaka i bez odgovornosti prema građanima koji taj proračun pune. Takvo financiranje sve više poprima obilježja parapolitičkog djelovanja, u kojem se javni novac koristi za ideološko pozicioniranje, umjesto za razvoj grada", ističu.

"Žalosna je i porazna činjenica da se ovakvi amandmani odbijaju samo zato što dolaze iz oporbe. Najranjivije skupine društva ne bi smjele biti dio rasprave, već nulta točka oko koje bi se kao društvo trebali svi slagati. Najteži stupanj invaliditeta kod djece vrijedi 50 eura mjesečno koliko moja kćer, kao i svako drugo dijete s najtežim stupnjem invaliditeta, dobije od grada svaki mjesec. Dok istovremeno grad daje desetke milijuna eura ideološki obojanim udrugama čiji čelnici su direktno povezani s platformom Možemo. To nije briga, to nisu socijalne politike, to je čista ideologija bez imalo brige za najranjivije skupine društva", rekao je Jerković, koji je ujedno otac djevojke s najtežim stupnjem invaliditeta.

Jerković i Dogan podsjećaju da se u tim programima financiraju projekti bez jasnih pokazatelja uspješnosti, bez javno dostupnih evaluacija rezultata, često kroz ponavljajuće iste korisnike i zatvorene krugove, dok se istodobno socijalni programi koji imaju jasne korisnike, jasne ishode i jasnu društvenu korist evidentno proglašavaju "viškom" ili se guraju na marginu proračuna.

"Unaprijed je jasno da će gradonačelnik i njegova administracija pokušati ovu odluku prikazati kao ispravnu, uključivu i progresivnu. Međutim, to nije inkluzija o kojoj se javno govori. To nije proračun solidarnosti. To je proračun u kojem se ideološki projekti štite, a najranjivije skupine svjesno žrtvuje.

Grad koji ulaže milijune u politički podobne programe, a odbija dodatno ulagati u socijalnu sigurnost svojih građana, ne može se nazivati inkluzivnim gradom. Inkluzija nije parola, niti PR strategija. Inkluzija se mjeri time ima li dijete pravovremenu terapiju, ima li osoba s invaliditetom podršku, ima li beskućnik smještaj i ima li žrtva nasilja sigurnu pomoć ili nema", zaključuje vijećnica Dogan.