Socijaldemokracija je na koljenima, ne samo u Hrvatskoj, nego diljem svijeta. Nije to zbog nedavne izbjegličke krize i imigranata, nije ni zbog jačanja desnice. To je zato što je vrijeme njenih rješenja stvar prošlosti. Svaka osoba orijentirana lijevo, koja se iskreno zalaže za ljudska prava svakog čovjeka, shvatit će prije ili kasnije da je njena pozicija klasični liberalizam.

To vam sad pišem iz osobnog iskustva. Ja sam dugo vjerovao da sam ljevičar, socijaldemokrat po svjetonazoru. Odgojen sam tako da cijenim ljude prema njihovim postignućima i karakteru, a ne po nacionalnosti, vjeroispovijesti ili nekoj trećoj karakteristici koja im je dodijeljena rođenjem. Uvijek sam se čudio zašto se homoseksualcima ne bi dozvolilo da se vjenčaju i budu ravnopravni s ostalima. Mislio sam da sam zato ljevičar jer mi ne smeta tuđi izbor načina života.

Studentske dane sam proveo u Zagrebu u drugom dijelu 1990-ih tijekom Tuđmanove strahovlade i svakodnevno sam slušao Stojedinicu u domu. Biti ljevičar u to vrijeme značilo je biti protiv nacionalizma, autoritarizma, značilo je "otpor" i to je bilo cool. Vjerovao sam i u sukob rada i kapitala jer sam svakodnevno čitao u novinama o radnicima koji štrajkaju, ne primaju plaću itd. Vjerovao sam u takve stvari dok se nisam zaposlio. Pogotovo na početku, dok sam radio kao honorarac pa sam si obračunavao tekstove bruto, a onda shvatim kolika je razlika kad mi na račun sjedne neto. Gdje je taj novac, pobogu? Kome ide moja krvava zarada?

Tada sam počeo propitkivati ljevičarske ekonomske politike i došao sam do saznanja da one ne zastupaju moje stavove. Ja ne želim da država više oporezuje onoga tko više radi i više zarađuje. Zašto bi država trebala preraspoređivati tuđi novac, zar ne bi bilo logičnije ako ti novac nedostaje, da izađeš i da ga zaradiš? No, ako se odlučiš to napraviti, država će te kazniti oduzimajući ti veliki dio tvoje zarade, dakle to nije poticajno. To nije ni pravedno i kosi se s mojim uvjerenjem da bismo svi trebali biti jednaki pred zakonom. Ako jedni plaćaju veći porez, a drugi manji, to znači da nismo ravnopravni.

Dobar dio socijaldemokrata, i u Hrvatskoj i u svijetu, još uvijek se nije odrekao marksizma. Ljudi poput Karoline Leaković, koja skupa s Bernardićem radi na novom programu SDP-a, još uvijek bi da se vratimo u socijalizam i to ne skrivaju. Socijalizam je propao gdje god je isproban, a čak su i komunisti u Kini odustali od takvog ekonomskog sustava. Otkad je Kina oslobodila tržište, smanjila je udio siromašnog stanovništva u ruralnim područjima s 95% u 1978. na 6% u 2015. godini. Iz toga bismo trebali zaključiti koliko je ekonomski sustav slobodnog tržišta efikasniji od planske socijalističke ekonomije u borbi protiv siromaštva.

Socijaldemokratima je stalo do onih ranjivih skupina u društvu, do siromašnih i do radnika s niskim plaćama. Upravo slobodno tržište dokazano oslobađa najveći broj ljudi iz siromaštva te omogućuje tzv. "vertikalnu migraciju", odnosno penjanje ljudi po ljestvici bogatstva. Sjedinjene Države s dugom tradicijom slobodnotržišne ekonomije imaju najviše "self-made" milijunaša i milijardera u svijetu, znači to su ljudi koji su svojim radom iz siromaštva ili srednjeg sloja uspjeli postati ultrabogati. To je na pošten način puno teže postići u društvu s većom razinom državne kontrole.

Slobodno tržište je pravedno jer nikoga ne privilegira. Ono daje pravni okvir u obliku vladavine prava i unutar tog okvira svi pojedinci imaju slobodu djelovati na svoj način i prema vlastitom cilju. Budući da nema privilegiranih, onda nema ni potlačenih.

Ekonomska politika socijaldemokrata u današnjim uvjetima, kad se ide prema tome da svaki radnik osnuje vlastitu firmu i radi prema svojoj volji, kad dolazi do "uberizacije" tržišta rada, šteti samom radniku. Jer onaj mit o sukobu između radnika i kapitalista nestaje bespovratno kad radnik postaje ujedno i kapitalist. Svaki zakon koji država donosi kako bi štitila radnika od poslodavca postaje ogroman uteg samom radniku. Rješenje je potpuna liberalizacija zakona i otvaranje tržišta kako bi svaki čovjek dobio priliku i mogućnost da radi za sebe i da od svoga rada dostojanstveno živi.

Iz navedenih razloga, vjerujem da će se mnogi ljevičari složiti sa mnom. Ako ste za ravnopravnost LGBT osoba - klasični liberali su pokrenuli tu borbu, a ne ljevičari. Ljevica je to preuzela tek kad je to postala borba za privilegije. Ako ste za ravnopravnost žena - klasični liberali su pokrenuli i tu borbu. Ljevičari su opet preuzeli onda kad se počelo pričati ne o pravima, nego privilegijama. Zalažete se za legalizaciju marihuane? Mi smo za potpunu dekriminalizaciju svih droga i prostitucije.

Protivite se financiranju Crkve iz državnog proračuna? Mi smo za skidanje svih organizacija i udruga - crkvenih, vjerskih, braniteljskih, političkih...s državnog proračuna. Vi ste za sekularnu državu kojoj Crkva ne može nametati svoju volju? I mi isto (vidi ovdje i ovdje). Vidite, po društvenim pitanjima se vrlo dobro slažemo. Ako ste spremni priznati da marksizam nije najbolja filozofija i da socijalizam ne funkcionira - a to su jednostavno stvari koje su nebrojeno puta već dokazane u praksi i još uvijek se dokazuju - onda je vaša prirodna pozicija klasični liberalizam.