Index se u zadnje vrijeme trudi zalagati za slobodnije tržište i potrebne ekonomske reforme, što je pohvalno. Međutim, pojedinci u toj redakciji si jednostavno ne mogu pomoći pa svako malo pokažu svoje pravo - etatističko lice. Naprosto je nemoguće nabrojati sve poluinformacije i dezinformacije kojima se novinar Gordan Duhaček poslužio u ovom tekstu kako bi prikazao čitateljstvu ograničavanje slobode upravljanja privatnom imovinom i slobode govora na internetu kao nešto "normalno" i "poželjno u liberalnim demokracijama". Toliku količinu pristranosti i neprofesionalnosti je teško riječima opisati.

Stoga ću se usredotočiti samo na ono najbitnije. Govoreći o potrebi da država stavi pod kontrolu državne mreže, stao je uz bok sa Željkom Markić koja je nedavno zatražila pomoć hrvatske vlade protiv osnivača Facebooka. Duhaček, kao primjer, navodi Njemačku koja je uspjela natjerati Facebook da se prilagodi njenim rigoroznim zakonima koji ozbiljno ograničavaju slobodu govora.

Ljevičari obožavaju njemački primjer

U Njemačkoj je početkom listopada na snagu stupio i Netzwerkdurchsetzungsgesetz, odnosno zakon koji od društvenih mreža s više od dva milijuna korisnika - Facebook ih ima 28 milijuna - zahtijeva da poštuju njemačke zakone o slobodi govora. Ako se pokaže da omogućavaju distribuciju nezakonitog materijala, predviđene su kazne i do 50 milijuna eura. Kompanijama je do početka 2018. ostavljen period da osmisle načine kako će svoje poslovanje uskladiti sa zakonom.

Da, ali to ne bi trebao biti primjer na koji bi se Hrvatska trebala ugledati. To je primjer državne represije nad privatnom imovinom gdje država prebacuje odgovornost sa autora objavljenog sadržaja na vlasnika platforme na kojoj je sadržaj objavljen. Upravo zbog takvih stvari Facebook je zaposlio tisuće novih ljudi samo da brišu svaki sadržaj koji bi mogao biti upitan, upravo radi tog zakona se i događaju cenzure na Facebooku i upravo zbog njega je lako moguće nekome "skinuti" profil ili stranicu jednostavnim lažnim prijavama. To je direktni rezultat petljanja politike u tržište.

Ljevičari u Hrvatskoj, kad je riječ o slobodi govora, obožavaju pokazivati na Njemačku i Austriju koje imaju rigorozna ograničenja. A ja se pitam, zašto se ne bismo ugledali na SAD ili Švicarsku? Ili Švedsku?

Sloboda tržišta je sloboda izbora za svakog pojedinca

No, vratimo se Facebooku. Upravljanje društvenim mrežama, samo zato što ih jako puno ljudi koristi, prebaciti na državu je krajnje opasno. Na taj način oduzimamo moć korisnicima, građanima, i dajemo je političarima. Jer svaki građanin treba imati što veću slobodu da izabere koju društvenu mrežu i pod kojim uvjetima će koristiti. Ako država postavi svoje regulacije, onda se one moraju odnositi na sve društvene mreže, a samim time ograničavaju slobodu izbora pojedinca i umanjuju mogućnost da se pojave nove društvene mreže s drukčijim mogućnostima. Državna regulacija bi učinila isto što je učinila taksi službi - zaštitila postojeće, zatvorila tržište za dolazak novih i smanjila slobodu izbora korisnika. Trebao se pojaviti Uber da bi svi skupa odjednom shvatili kako je regulacija loša i pokvarena.

Duhaček možda smatra da bi Plenković znao bolje što vi želite, a što ne želite vidjeti na Facebooku. Ili da Plenković zna bolje od vas na kakve uvjete vi pristajete, a na kakve ne pristajete na društvenoj mreži. Bi li Plenković i ekipa to znali bolje od nas samih?

Poštivanje privatnog vlasništva je temeljni preduvjet za sve osobne slobode koji nam omogućuje da imamo veći izbor, da se nakon svake pogreške onih najvećih nuditelja usluga pojavljuju novi nuditelji s drugačijim rješenjima. Državne intervencije u tržište te mogućnosti znatno ograničavaju i uvijek na kraju najgore prođu sami korisnici.

Neki pak govore da je Facebook privatna kompanija pa može raditi što hoće, iako nigdje na svijetu nema privatne kompanije koja to može, nego je i u najmoćnijim zemljama zapadnog kapitalizma tržište zakonski regulirano.

Ovo "neki" misli na Liberal jer nitko osim nas na hrvatskom webu nije pisao na taj način o Facebooku. Gospodin Duhaček je naš vjerni čitatelj, ali očito nije shvatio moj tekst. Nitko nije rekao da privatna kompanija "može raditi što hoće", već da ima pravo obrisati što smatra neželjenim na svojoj stranici, pogotovo budući da je svaki korisnik pristao na njene uvjete korištenja onog trenutka kad je otvorio svoj račun na Facebooku. Ne znam što je u tome nejasno.

Gdje je Facebook reguliran?

Tvrdnja da su društvene mreže regulirane u svim liberalnim demokracijama apsolutno je netočna. Jedina regulacija koja zasad postoji je ona u Njemačkoj. Nigdje drugdje nema takvih državnih regulacija.

Istina je da i UK razmatra nešto slično, postoji vjerojatnost da će dobar dio EU početi regulirati društvene mreže, ali to nije nešto dobro, pogotovo sa stajališta slobodnog tržišta i liberalizma. Ja sam siguran, recimo, da skandinavske zemlje, Švicarska i još neke neće pristati na takve državne intervencije u tržište. U Sjevernoj Americi, s druge strane, nema šanse da se tako nešto dogodi.

Duhaček navodi pisanje The Economista i Der Spiegela i tu je pobrkao kruške i jabuke. The Economist piše o pravu na privatnost građana te je zabrinut za način na koji društvene mreže "dilaju" informacije o svojim korisnicima koje prikupljaju. To je sasvim legitimna zabrinutost, ali korisnici su već aktualnim zakonima zaštićeni od zlouporabe njihovih informacija. Da pojasnim, ukoliko Facebook bez vašeg pristanka iskoristi neke podatke o vama u nekoj kampanji koja vama može naštetiti, vi imate pravo podnijeti privatnu tužbu i tražiti golemu odštetu.

Ali to ima 0% veze s temom o kojoj Duhaček piše, a to je reguliranje društvenih mreža sa svrhom ograničavanja slobode govora i dokazivanje kako i zašto država treba imati veću kontrolu nad privatnim kompanijama. Dalje, Duhaček opisuje Der Spiegel kao "protržišni tjednik". Molim?? Der Spiegel je, inače, omiljen za Index, ali Der Spiegel je ljevičarsko glasilo koje opisuju riječima: "izrazito kritičko prema FDP-u, kritičko prema CDU/CSU, a prijateljsko prema SPD-u". Nije ni čudo da će oni biti za što veću državnu regulaciju svega što se kreće i svega što se ne kreće, a budući da se sve ili kreće ili ne kreće - oni su za što veću državnu regulaciju svega.

Kako je Facebook doveo Trumpa na vlast

Sljedeća velika glupost, odnosno krajnje pristrana, je Duhačekovo opisivanje utjecaja društvenih mreža na izbore u SAD-u. Pritom se poziva na lijeve mainstream medije, iste one koji su par dana prije izbora prognozirali uvjerljivu pobjedu Hillary Clitnon i onda nakon toga optuživali sve - od Wikileaksa preko Zuckerberga do Putina - za njen poraz. Ne znam zašto je teško priznati i američkim ljevičarima i novinarima Indexa da su Demokrati imali tako lošu kandidatkinju koja je i uz otvorenu potporu 90% mainstream medija uspjela izgubiti izbore. Trump ima 1001 manu, znamo, ali Clinton je još gora i to su ispravno shvatili stanovnici većeg dijela SAD-a. Je li teško priznati poraz? Ljevičarima to nekako najteže pada, puno su skloniji nevjerojatnim teorijama zavjere. Pa tako su, između ostalog, za poraz optužili Facebook.

Sve bi to čak i donekle bilo logično da suosnivač Facebooka Dustin Moskovitz nije javno podržao Hillary Clinton pred izbore. Ili da Facebook nije masovno blokirao konzervativne stranice tijekom predizborne kampanje.

Istina je da društvene mreže mogu biti pogodan način za širenje lažnih vijesti, ali to može biti i mainstream medij također. Razlika je samo u tome što korisnik na društvenoj mreži ima veću slobodu pa može sam procijeniti što smatra istinitim, a što ne. Izgleda da Duhaček vjeruje da će Plenković to znati bolje procijeniti od nas samih.

Znate kad će Ameri regulirati Facebook? Nikad.

Duhaček piše čak da se "svi slažu kako je Facebook postao prevelik" pa mu treba na neki način stati na kraj. A to bi značilo ubaciti malo države u odnos između Facebooka i korisnika? Istina je, zapravo, da SAD nema pravnog načina da regulira Facebook osim po pitanju prava na privatnost. Sloboda govora, koliko god ljevičari željeli da je ograniče, maksimalno je zaštićena Prvim amandmanom. Građani SAD-a su itekako svjesni svojih ljudskih prava i neće dozvoliti da im se ona tako lako oduzimaju kao što se to malo pomalo događa u Europskoj uniji. Čak i ispitivanje ljevičarskog Guardiana pokazalo je da je većina Amerikanaca protiv takve regulacije (iako su u naslovu stavili da su Amerikanci "podjednako podijeljeni").

Ali čitajući Index, stekli biste drukčiji dojam. Stekli biste dojam da cijeli zapadni svijet želi da države preuzmu kontrolu nad društvenim mrežama i kako je to poželjno u liberalnim demokracijama i iz perspektive slobodnog tržišta. Takvo vjerovanje u beskrajno dobronamjernu državu koja je tu da nas zaštiti od naših "loših izbora", koja treba da regulira svaku sferu ljudskog života, zove se etatizam. I to je OK, legitimno, ali tako ih treba i širiti, a ne pod etiketom liberalizma i slobode. Sloboda je nešto sasvim suprotno od toga.