Udruga "Žene iz Domovinskog rata-Zadar" napisala je otvoreno pismo podrške Luki Modriću. To je samo jedna u nizu „akcija“ raznih udruga koje se pozivaju na Domovinski rat, a koje svojim javnim istupima žele prisiliti državna tijela na odluke kakve oni žele da budu. Nema ništa sporno u tome što bilo koja udruga iznosi svoje mišljenje o određenoj temi, ali u slučajevima zaustavljanja emitiranja komedije na javnom TV servisu, prosvjedima protiv dolaska srbijanskog premijera Aleksandra Vučića, kao i u ovom „otvorenom pismu“, udruge koje se pozivaju na Domovinski rat vrše politički pritisak na državna tijela. Iako s čisto demokratske strane imaju na to pravo, kao što su uostalom imali i slavni „šatoraši“, podsjećam ih da je to što rade na štetu države, društva, sjećanja na Domovinski rat, i njih samih.

Ako je glavni problem ovog društva kakva će se komedija prikazivati na TV-u, onda se zaista obistinilo predizborno obećanje predsjednice i živimo u državi koja je bogata kao Švicarska. Ako je glavni problem s političkim vodstvom mjesto ministra branitelja, onda nam država funkcionira bolje od skandinavskih zemalja. Ako je glavni vanjskopolitički problem to što premijer susjedne države dolazi u posjet, onda imamo bolju diplomaciju od cjelokupne EU. Problem nije u tome što udruge demokratski izražavaju svoju volju i pokušavaju prisiliti državne institucije da funkcioniraju kako one žele, problem je što su upravo te udruge načinom na koji to rade one koje najviše blate sve poginule, nestale, branitelje, udovice, siročad i općenito Domovinski rat.

Čudno je što se ponašaju kao nekada SUBNOR (Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije) iako na bivšu državu gledaju kao na „tamnicu naroda“ u kojoj je politička pripadnost komunističkoj partiji bila dovoljan argument za cenzuriranje, progon, političko kadroviranje i utjecaj na pravosuđe. Ako se Domovinski rat vodio da bi Hrvatska izašla iz te tamnice, zašto se onda upravo oni koji su najviše žrtvovali da se to dogodi žele od Hrvatske napraviti državu koja bi funkcionirala po istim principima kao Jugoslavija? Svi se možemo složiti da je način na koji je funkcionirala politika u bivšoj državi bio krajnje destruktivan, totalitaristički i ponižavajući i upravo oni koji su se borili protiv takvog sistema trebaju biti oni koji će podržavati demokraciju, višestranačje, pluralizam i slobodu, a ne pokušavati napraviti svojevrsnu „Jugoslaviju u malome“, ili kako se g. Glasnović jednom izrazio, Croslaviju. Nije li se hrvatski narod borio za upravo te vrijednosti?

Jugonostalgičari uživaju gledati kako svakom novom akcijom razne udruge koje se pozivaju na Domovinski rat ustvari gube integritet koji imaju u društvu. Uživaju gledati kako postupno te udruge same blate spomen na Domovinski rat i tjeraju ljude da im okrenu leđa. Radikali u Srbiji uživaju kada se prosvjeduje protiv službenog diplomatskog posjeta premijera Vučića i upiru prstom prema Zagrebu i svojim sugrađanima viču: „Vidite, što smo vam rekli, sve su to ustaše!“.

Moramo biti iskreni da se iza svake te akcije može iščitati politički utjecaj, i to žalosti najviše od svega. Činjenica da bi netko iskoristio sjećanje na Domovinski rat, svu bol, žrtvu i patnju proizašlu iz njega, samo da bi Domovinski rat preko raznih udruga koristio kao obično političko oruđe, je demoralizirajuća. Što to govori o političarima koji to čine, o ljudima koji su te političare demokratskim procesom izabrali za svoje predstavnike, o glasačima koji podržavaju političke stranke koje to koriste, o društvu u kojem je to ustaljena praksa? Udruge koje se pozivaju na Domovinski rat bi trebale biti iznad politikantstva, iznad interesa pojedinaca i interesnih skupina, iznad svakodnevnog političkog prepucavanja. Trebale bi biti ono na što se same često pozivaju - DOSTOJANSTVENE.

Ali ovo na što smo navikli od raznih braniteljskih udruga i ostalih udruga proizašlih iz Domovinskog rata je sve samo ne dostojanstveno. Ovo je degradirajuće ne samo za njih, nego i za sam Domovinski rat, pa i cijelo društvo. Pokušaji destabilizacije vlasti, utjecaj na izvršnu vlast, utjecaj na vanjsku politiku, trgovina podrške za privilegije, a od prije nekoliko dana i pokušaj utjecanja na sudsku vlast nisu sigurno nešto čime se pokazuje ljubav prema domovini. Upravo suprotno, to je ponašanje osvajača, kolonijalne sile, okupatora, ponašanje ljudi koji misle da su osvojili državu, a ne oslobodili.

Naravno, svaka udruga i grupacija građana ima pravo na demokratski način pokušavati promovirati svoje interese, pa tako i udruge koje se pozivaju na Domovinski rat. Ali to ne znači da bi trebali to činiti na dosadašnji način, jer samo otuđuju građane RH od sebe i spuštaju se na razinu dnevnopolitičkih interesnih skupina, a Domovinski rat obezvrjeđuju na razinu političkog prepucavanja. Nitko nema pravo da koristi Domovinski rat kao političko oruđe, i one udruge koje sudjeluju u tom korištenju Domovinskog rata kao živog zida za obranu od bilo kakve kritike su taj društveni element koji degradira sve branitelje, nestale, prognane, udovice, stradalnike, invalide i ostale žrtve. A odakle vam pravo da monopolizirate nacionalni ponos i odakle vam pravo za tvrdnju da predstavljate sve branitelje, sve udovice, sve nestale? Maknite se od politike, vi biste trebali biti iznad nje. Ne dopustite raznim interesnim skupinama da vas manipuliraju za osobnu korist. Stvorili ste državu, sada pustite da se razvija društveno i gospodarski. Ne radite novu tamnicu hrvatskog naroda!