O bolnicama i našem trulom zdravstvu stvarno je već muka pisati. Svatko od nas u obitelji ima bar pet do deset nelogičnih primjera gdje nas je preplaćena usluga koštala živaca i zdravlja, a nerijetki su i slučajevi da se radi predugih lista čekanja na kraju otiđe i do privatnih klinika. Na zdravlju se ne smije štedjeti, i upravo je to najveća prilika za pljačku građana od strane koruptivne države.

Nemedicinskog osoblja je previše i tu politiku plaćaju oni marljivi na kojima je preveliki pritisak. Naravno, politikom prekomjernog prženja para najviše smo zakinuti mi građani jer nam je lošom zdravstvenom uslugom sve kraći radni vijek pa ćemo uskoro umirati na cestama, što je možda i u redu ako to znači moguću liberalizaciju zdravstva.

U moru socijalnih narkomana koje ova država proizvodi, danas su mi u oko upali zahtjevi onih najvećih, znači branitelja. Zadarski list tako na naslovnici donosi apel branitelja da se njima otvori posebno krilo u bolnici. Novi branitelji i svakodnevno povećanje prava po uzoru na neka protekla vremena protiv kojih su se kao borili, danas su glavna odlika vladajuće partije i dobro poznati modus operandi u cilju podmazivanja svoje glasačke mašine koja se za potrebe te iste partije lako pretvara i u terorističku organizaciju postavljanjem plinskih boca na ulice.

Nas radnike tko jebe - dok su nam god kralježnice cijele, difuzno ponašanje političara i onih koji ih biraju ne smanjuje se, čak štoviše, svakim danom prava ljudi koji žive od države eksponencijalno se povećavaju. Paralelno s tim meni je tlaka odlazak do liječnika opće prakse koji mi ne želi udijeliti antibiotik jer sam kao mlad i zdrav pa svoju upalu mogu zaliječiti kupnjom preparata kod svojeg lokalnog ljekarnika i to za teško zarađenih dvjesto kuna.

O braniteljima kao nacionalnim herojima ispisano je dosta teksta, no o istim tim ljudima kao sisačima proračuna mudro se šuti jer među njima ima tisuće pijanih krkana čije su usluge nerijetko bile nuđene HDZ-ovoj političkoj strukturi u svrhu očuvanja svojih prekomjernih prava. Ne sumnjam da će se i ispod ovog komentara zalijepiti par verbalnih nasilnika i krenuti sa sipanjem drvlja i kamenja na mene, no argumenti su debelo na mojoj strani.

Vi ste se borili za moju slobodu i ja vam to uredno plaćam iako ste se u početku nazivali dobrovoljcima. I u mojoj obitelji postoje branitelji, no oni svoj PTSP liječe radom i korisnim djelovanjem, a ne u braniteljskim udrugama koje također egzistiraju na proračunu mašući pritom barjakom države čiji ljudi danas bježe preko granice puno brže nego u vremena kad su im na glave padale granate neprijatelja.

Ako ste nas u ratno vrijeme vi branili od agresora, moje pitanje glasi tko mene danas brani od prenapucanih poreza i tisuća džabalebatora koji čekaju da se zavuku pod državne skute. Ne trebate mi odgovoriti jer je to jasno, brani nas otvorena granica i slobodno tržište koje se nalazi iza ove totalitarističke prćije koja samo nalikuje na demokratsko društvo.