Hrvatske političke stranke ne slažu se po pitanju Bleiburga. Big deal! Ali zato, u nekim životnim i praktičnim stvarima vrlo se lako slože.

Zašto nitko iz oporbe nije još javno ustao i kritizirao državni teror nad vozačima Ubera? Ljudi su prvo bili fizički napadani, onemogućavao im se rad na razne načine, a sada im državni službenici konfisciraju vozila iako nisu nikoga prevarili, ne rade na crno i još plaćaju porez državi.

Bernardić šuti. Vrdoljak šuti. Petrov šuti. Pernar šuti. Oni kojima su inače puna usta "radnika i njihovih prava", sad šute kao zaliveni, a riječ je o kršenju prava na rad. Oni koji se inače smatraju "liberalnim demokratima" sad šute, a riječ je o ugrožavanju osnovnih liberalnih vrijednosti u jednom demokratskom društvu. Oni koji sebe smatraju borcima za "malog čovjeka" i protivnicima državne birokracije, sad šute kad se upravo ta birokracija iživljava nad malim ljudima.

Izgleda da je kompletna naša politika složna. Ista stvar dogodila se kad je Todorić zatražio pomoć države za Agrokor. Iako je bilo neslaganja u nijansama čisto po pitanju na koji način će država reagirati, nije bilo političara na našoj sceni koji bi rekao da država ne bi trebala uopće reagirati niti intervenirati u prirodne tržišne procese. Rezultate već sada vidimo, porezni obveznici će plaćati dugove jedne privatne kompanije i njenog nesavjesnog vođenja - zato što je politika tako odlučila. I ne samo vlast, to je bila želja oporbenih političara isto kao i HDZ-a.

Primjera je još mnogo, od financiranja propadajuće državne industrije (npr. Petrokemija i Borovo) pa do poljoprivrednih poticaja. Kad je riječ o fiskalnoj politici i javnoj potrošnji, u Saboru nema suprotstavljenih stavova, svi vole trošiti tuđi novac i nimalo im ne smeta zaduživanje. Nije nimalo čudno što upravo HDZ, kojemu su pred svake izbore puna usta poreznih rasterećenja i novih radnih mjesta, na vlasti vodi potpuno oprečnu politiku. Je li itko normalan od njih išta drugo očekivao? Problem je što oporbe nema, tako da na izborima zapravo nemamo izbora.

Zaključno, živimo u jednopartijskom sistemu koji glumi višestranačje. Oni se u medijima svađaju oko totalno trivijalnih pitanja o kojima ne ovise naši životi, a masovni mediji im idu na ruku potencirajući ta ista trivijalna pitanja. Stvara se lažna slika o politički podijeljenoj naciji. Hrvati možda jesu podijeljeni svjetonazorski, ali naši predstavnici se zalažu za potpuno istu politiku u praksi i nema protržišne struje, sve su stranke izrazito antitržišno orijentirane. To je jednostranačje 101.

Za razliku od jednostranačja u bivšoj državi, gdje te nitko nije ništa pitao, ovaj put nemamo izgovora. Ne može biti nikome izgovor ni slaba informiranost ni ispiranje mozga ni dovođenje u zabludu kad nas nitko nije na to prisilio. Dajemo im legitimitet na izborima, čak štoviše, i ne tražimo od njih da se ponašaju drukčije i da izađu s drukčijim prijedlozima. Vlast je u demokraciji uvijek ogledalo naroda. Mijenjajmo sebe pa će se promijeniti i država.