"Ne mogu podržati politiku koja državu pretvara u socijalni slučaj", tim je riječima Dario Zurovec, saborski zastupnik Fokusa, objasnio zašto nije podržao program nove Plenkovićeve vlade.

Mislim da politički analitičari nisu dovoljno pažnje posvetili ovom mladom saborskom zastupniku i gradonačelniku Svete Nedelje te njegovoj poruci. Mislim da je on najtočnije opisao Plenkovićev program tzv. "oporavka".

U veljači sam objavio članak naslovljen "Plenković je Hrvatsku pretvorio u socijalni slučaj Europske unije" kada je hrvatski premijer, koji je ukrao ideju Mostovog Bože Petrova, zatražio od Bruxellesa da EU plati Hrvatskoj po 500 eura za svakog iseljenog Hrvata. Sada se Plenković hvali što je uspio isprositi od EU čak 22 milijarde eura.

Plenković je Hrvatsku sada pretvorio ne samo u socijalni slučaj, već u prosjaka. Apetiti hrvatskog javnog sektora rastu, imamo učitelje kojima plaća nije nikad dovoljno visoka. Imamo "poduzetnike" kojima nikad dosta državnih subvencija. Imamo bogate stanovnike centra Zagreba koji očekuju da im država financira obnovu skupih nekretnina kako bi im porasla vrijednost i tako njih učinila još bogatijima. Imamo hrpu "radnika" u brodogradilištima i još više "poljoprivrednika" i svi oni pružaju ruke ka Plenkoviću i viču "Daj!".

Treba svu tu marvu namiriti. Nije to lako, pogotovo u situaciji kad je onih koji stvaraju novu vrijednost sve manje. Dodajte na to još i HDZ-ov stožer koji je praktički zabranio ulazak turistima iz nekih susjednih zemalja čisto tako da ljudi ne bi potrošili svoj novac u Hrvatskoj. Dakle, domaći porezni obveznici su presušili i mnogi od davatelja su se pretvorili u neto primatelje. Kako to riješiti?

Nekome financijski odgovornom bi vjerojatno palo na pamet da možda sreže javnu potrošnju, ukine subvencije privatnom sektoru, otvori granice, smanji poreze, ukine hrpu besmislenih regulacija i pusti ljude da rade kako bi gospodarstvo ponovno oživjelo. Ali ne Plenković. On će radije raditi ono što najbolje zna - prositi. Domaći porezni obveznici više nisu dovoljni, sada će hrvatska skupa i korumpirana država musti i strane porezne obveznike. Super, ajde da vidimo koliko dugo će to trajati.

Nego, nisam htio pisati sad o Plenkoviću i njegovim prosjačkim vještinama. O tome sam pisao već stvarno dovoljno. Htio bih se osvrnuti na novog saborskog zastupnika koji je ovo isto primijetio u novoj vladi o čemu ja pišem već mjesecima i godinama. Zbilja me je ugodno iznenadilo da ima netko u Saboru tko primjećuje kako takva politika ne može uroditi nikakvim razvojem gospodarstva. Pročitajte što je još Zurovec napisao o Plenkovićevom programu:

"Vlada RH za ovakav predloženi program rada nema moje povjerenje i maloprije na glasovanju nisam ju podržao.

Program koji su predstavili je više popis želja nego program Vlade koji bih ja očekivao u okolnostima krize. Ozbiljna se Vlada treba suočiti sa situacijom i pokrenuti reforme. Ljudima treba reći istinu, ma kako okrutna ona bila, a ne prodavati priče o, citiram: „snažnoj ekonomski suverenoj Hrvatskoj, koja funkcionira na načelima pravednosti, jednakosti i društvene solidarnosti, koja kvalitetnim obrazovanjem priprema mlade za poslove budućnosti…“

Možemo razložiti stavku po stavku iz ovog programa Vlade, ali u konačnici je zaključak da Vlada RH ne namjerava provesti ozbiljne reforme, a ovih 22 milijarde eura samo su joj odobrenje za daljnju rastrošnost.

Primjerice, ja bih u programu Vlade volio vidjeti da se jasno kaže da se novac iz EU fondova neće koristiti za povećanje javne potrošnje nego za otvaranje prostora za snažnije porezno rasterećenje.
Cilj bi trebao biti spustiti porez na dohodak na jedinstvenu stopu od 10%, ukinuti plaćanje poreza na reinvestiranu dobit i značajno smanjiti namete.
Nije jasno ni kako se misli zdravstveni sustav učiniti održivim s investicijama od 3 milijarde kuna, kad su samo dugovi veći od toga. Kod jačanja II. mirovinskog stupa volio bi vidjeti na koji se to točno način planira napraviti? Hoće li se mijenjati omjer doprinosa za mirovinsko osiguranje u korist II. stupa što bi svakako bilo dobro?

Nadalje, u vrijeme krize se misli podizati minimalna plaća i uvoditi zabrana rada nedjeljom. Samo te dvije odluke će uzrokovati gubitak desetke tisuća radnih mjesta. Kako se to može prezentirati kao demografska ili ekonomska politika? Nadam se i da će se konkretan korak napraviti i prema većoj transparentnosti.

Mi u Svetoj Nedelji smo već uveli transparentnost i u gradska poduzeća i ustanove, a ne samo u gradsku upravu. Dakle, može se.

Neka Vladi RH ne bude ispod časti i neka se ugleda na nas."

To je to. Sve je rečeno. Zurovca su ovih dana neki površni novinari i komentatori kritizirali što je napustio tzv. "Koaliciju centra" (namjerno pišem pod navodnicima jer mislim da je taj "centrizam" jedna velika glupost, centrizam nije nikakva ideologija i ne znači apsolutno ništa). Napadaju ga da je HDZ-ov jer je s 18 godina bio u HDZ-u. Ali evo, Zurovec je jedini kritizirao HDZ na pravi način, pogodivši u sridu. Nemam ništa protiv ženskog kluba i njegovih članica, dapače, mislim da će one biti pozitivna struja u Saboru i da će imati puno zabavnih skečeva, ali nisu one kalibar klasičnog liberalizma kao Zurovec.

Moram biti oprezan prilikom javne podrške bilo kojeg političara jer sam se već dvaput opekao - 2015. s Mostom i ove godine s Hrebakom. Hrebak nas je prevario sve, pokazao se kao vrhunski prevarant i prodavač magle. Ne zato što je u koaliciji s HDZ-om, već zato što je podržao sve ono protiv čega se donedavno ko fol zalagao i borio. Ne zato što je učinio sve da ostane na vlasti, već zato što radi sve suprotno od onoga što je još nedavno govorio, onda kada smo mu povjerovali i kada smo ga podržali. Pokazao se kao možda i najveći prevarant i razočaranje u hrvatskoj modernoj povijesti.

Nadam se da se isto neće dogoditi sa Zurovcem i Fokusom, ali zasad se pokazuje kao pravo osvježenje. Zurovec je odmjeren, konstruktivan i iza sebe ima rezultate najbolje u Hrvatskoj. Svi ostali zastupnici pored njega izgledaju kao najobičniji oportunisti, ljudi koji puno pričaju, a ništa dobro nisu napravili. Nadam se da će mainstream mediji shvatiti potencijal ovog mladog gospodina i da će dobiti pažnju koju zaslužuje. Za četiri godine možda će teme i rješenja koja on predlaže postati ono oko čega će se voditi sve debate.