Županije se definitivno neće ukidati, izjavio je nedavno premijer Andrej Plenković na što su neki novinari opet opalili po Mostu koji je u predizbornoj kampanji najavljivao drukčiju regionalnu podjelu Hrvatske.

Već godinama se kroz medije gura ta priča o navodnoj "uštedi" koja bi se u javnoj upravi postigla kad bi se ukinule županije i zamijenile za 4 do 5 regija, a također se priča i o ukidanju većeg broja općina. Takve su priče gurali uglavnom ljevičari i populisti pa nije ni čudo da se našla i na Mostovom popisu želja.

To nije nimalo dobra ideja. Ne samo da se ne bi ništa uštedjelo, već bi se napravila još veća šteta većem dijelu hrvatskog stanovništva (jer imajmo na umu da veći dio Hrvatske živi u ruralnim sredinama).

Međutim, nije dobra ideja niti ostaviti ovako kako je. Županije u ovakvom ustroju nemaju smisla, župani se biraju direktno na izborima, a da nemaju praktički nikakvu izvršnu moć. Biraju se i županijske skupštine kojima ispada jedini posao izglasati da određena državna dotacija bude prenesena na korisnika kojem ju je država i dodijelila. I naravno, izbor ljudi u upravna vijeća institucija kojima je županija osnivač, a financijer država.

Jeste li primijetili da ne mogu ništa bez države? Županija može biti bogata onoliko koliko Vlada dozvoli, tako da sposobnost župana i županijska vlast imaju ulogu statista. To tako ne bi trebalo biti, ali kod ovakve preraspodjele državnog novca drukčije ne može.

Županije gotovo da nemaju vlastitih primanja pa ovise o državi i dobroj volji političara u Zagrebu. To znači da nam je država potpuno centralizirana. Ako se pitate zašto neka općina propada, prije upiranja prstom u njenog načelnika provjerite koliko ona ostvaruje vlastitih prihoda, a koliko ovisi o dobroj volji Vlade. Ako je na državnoj vlasti jedna stranka, a u određenoj općini vlada druga, vrlo je vjerojatno da će ta općina propadati. Gotovo sve jedinice lokalne samouprave, izuzevši Zagreb i primorje, ovise o državnoj pomoći.

Tako ne bi bilo da je država decentralizirana, da veći udio novca od poreza (i PDV-a i poreza na dohodak i dobit) ide u proračun općine i županije u kojoj je porez ostvaren, a manji udio da ide u državnu blagajnu. Dakle, umjesto ukidanja županija i općina bilo bi bolje skresati ministarstva i državne agencije.

Pogledajte, na primjer, Švicarsku. Sastoji se od 26 kantona + grad Bern i svaki kanton ima svoju vladu. Švicarci uz najniže poreze u Europi uspijevaju financirati tolike kantone! Kako to? Pa tako što su skresali središnju vlast!

Svaki kanton u Švicarskoj donosi vlastite zakone i po tom pitanju imaju prilično široku slobodu. Samo Ustav i prava vezana za njega određuju se zakonima na državnoj razini.

Sad probajmo na trenutak zamisliti takav sistem u Hrvatskoj. Zamislite da, recimo, županijska skupština u Istri ima mogućnost legalizirati marihuanu na svome području, a županijska skupština u Osijeku legalizira proizvodnju marihuane. Slavonci bi proizvodili za prodaju turistima u Istri i svi bi profitirali!

Zamislite da svaka županija ovisi o sebi i vlastitom budžetu, da može kreirati većim dijelom vlastitu ekonomsku politiku pa bi se međusobno natjecale. Zašto ne? Konkurencija je uvijek dobra stvar.

Ovakav prijedlog nećete čuti niti iz jedne parlamentarne stranke zato što svaka od njih ima članove u dijelovima zemlje koji ovise i navikli su da ovise o donacijama središnje vlasti i u tome je problem. Centralizacija kakvu imamo ne pomaže ni razvijenima niti nerazvijenim dijelovima zemlje, što je očito u praksi, to mislim da ne moram objašnjavati.

A opet, ne pokazuje se nikakva volja da se to promijeni. Čak i kad se pojavi volja za promjenom, onda to bude nešto totalno destruktivno, tipa ukidanje županija i još veća centralizacija. Kao da se bojimo preuzeti odgovornost za sebe i svoj kraj, kao da svatko od nas unaprijed očekuje da će ovisiti onome pored sebe. To nije način da se postigne prosperitet.