Šibensko-kninski župan Goran Pauk (HDZ) objasnio je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji zašto je bolje biti župan nego saborski zastupnik:

Znam da mi mnogi neće povjerovati, ali za mene je dužnost župana sadržajnija, pa i veći izazov od zastupničke. A takav je i moj osobni habitus: kod kuće sam, s obitelji, nema stalnih putovanja, hotela, autocesta...a plaća je gotovo ista. Osim toga, sam sam sebi šef, nitko ti dnevno ne visi nad glavom, sam organiziraš svoj posao i, sasvim ljudski govoreći, nekako mi je komotnije biti župan. Uostalom, u Hrvatskoj nas je samo 20, a zastupnika je k'o u priči, čak 151. Imaš status kao "mali ministar", a ljudi te kod kuće percipiraju kao da si važniji negoli to tvoje ovlasti kažu. S jedne strane to svakome godi, a s druge strane me silno iritiraju sva ta ograničenja. Formalno si na vrhu regionalne administracije, ali s bezbroj limita. To ponekad frustrira.

To je to! Za one kojima možda treba pojasniti, otprilike je rekao: manje posla, manje odgovornosti, veći baja, a za iste pare. Kad kaže da je svoj šef, on to zaista i misli. Oni se ne pitaju, recimo, kako bi ljudi u njihovom kraju živjeli da njihovo radno mjesto i njihova institucija ne postoji. Možete li zamisliti život bez županija? Što bi se promijenilo? Apsolutno ništa! I to župani dobro znaju, zato i vole svoj posao.

Budući da je zemlja duboko centralizirana, županije postoje samo radi uhljebljivanja podobnih partijskih poslušnika i dodjele državne pomoći, a na taj način se stvara glasačka baza. Zato su županije bitne našim političarima, poglavito HDZ-u. I sam Pauk u spomenutom intervjuu priznaje da je "uhljebio puno znanih i neznanih", ali i da potroši pola radnog vremena na "rješavanje egzistencijalnih problema ljudi i zbrinjavanje". Riječ je, dakle, o dodjeljivanju socijalne pomoći i potkupljivanju glasača novcem poreznih obveznika.

Ako nekome dosad još nije bilo jasno čemu služe županije, sad bi trebalo biti jasno svima.