Oni su vlasnici firme, stvorili su dug od 200 milijuna eura, a sad prosvjeduju ispred HDZ-a i očekuju empatije javnosti.

Propast giganta koji je zapošljavao 900 radnika, a našao se odjednom 200 milijuna eura u dugu, od čega se oko 150 milijuna eura odnosi na dug za struju. Radnici prosvjeduju pred zgradom HDZ-a BiH. Političari HDZ-a, Federacije BiH i sindikat odlučuju o daljnjoj sudbini. Hrvatska oporba traži reakciju Vlade RH.

To vam je slika i prilika "kapitalizma" na Balkanu, iz kojeg Hrvatska nikako da se izbavi. Umjesto da se netko pita što imaju političari s poslovanjem nekog poduzeća, zašto radnici prosvjeduju kidanjem stranačkih iskaznica pred zgradom jedne političke stranke, javnost se pokušava senzibilizirati. Ono, jadni radnici, nisu ništa znali, netko je krao, politika je kriva. Sad im treba pomoći i podmiriti dugove pa da mogu nastaviti.

Aluminij Mostar d.d. je još jedna priča o samoupravljanju na jugoslavenski način: 44 posto je u vlasništvu radnika, 44 posto Federacije BiH i 12 posto Republike Hrvatske. Vrlo slično kao Uljanik. I gle čuda, vrlo slična sudbina je pogodila obje firme. Ni u Aluminiju, kao ni u Uljaniku, nitko nije znao što se događa dok nije voda došla do grla, odnosno u slučaju Aluminija, dok im zbog nepodmirenih dugova nije isključena struja.

Nije se taj dug mogao odjednom stvoriti, što je sasvim jasno. To je rezultat dugogodišnje neodgovornosti onih koji upravljaju poduzećem, a to su radnici i političari na vlasti. Zašto radnici prosvjeduju kad su oni vlasnici firme? Prosvjeduju protiv sebe? Očito je da je partija (čitaj: HDZ) odlučivala o zapošljavanju pa je posve razumljivo što prosvjeduju pred zgradom HDZ-a. Ljuti su. Mislili su kad se učlane u stranku, dobit će posao, neće morati čak ni raditi. I sad su ljuti što ih je stranka iznevjerila - ne može platiti 200 milijuna eura njihovog duga. Strašno!

A hrvatska oporba - SDP i Most - požurila je solidarizirati se s onima koji su pljačkali Aluminij pa prozvati Vladu RH što nije odmah pohitala da novcem hrvatskih poreznih obveznika plati njihove dugove. Nikola Grmoja zna u čemu je problem, njegova stranka bi bolje upravljala poduzećem. Bravo!

Aluminij treba pustiti da propadne, kao i svaku drugu firmu koja parazitira na račun poreznih obveznika. Radnici neka osnivaju svoje firme, to je sasvim legitimno, ali nikakva država nema što raditi u suvlasništvu. Nije posao države u tržišnoj ekonomiji da se bavi poduzetništvom. Kad se država bavi poduzetništvom, onda dobijete Uljanik i Aluminij. Kad ćemo to naučiti?

To je tipični način upravljanja naslijeđen iz SFRJ, samo prilagođen balkanskom novokomponiranom kapitalizmu: svi smo vlasnici i upravljamo, uzimamo tko što i koliko može, samo da se grabi. Kad sranje lupi u ventilator, prosvjedovat ćemo pred političkom strankom, vladom, tražiti da nam država sve plati pa da možemo nastaviti po starom. A tko će to platiti? Onaj dio gospodarstva koji posluje po pravilima tržišta, koji mora zadovoljiti potražnju da bi ostvario dobit i platio porez, koji plaća svoje dobavljače i režije.

S takvom ekonomskom politikom bilo koja država - ni Hrvatska ni BiH - ne može očekivati nikakav prosperitet. Trebalo bi konačno napraviti crtu i reći: dosta.

A radnici? Ne vidim nikakvog razloga za sažalijevanje onih koji su se za svoje radno mjesto izborili stranačkom iskaznicom. Neka probaju pronaći drugi posao bez stranačke iskaznice. Sretno!