Govore neki da smo mi imali dosta liberalne mjere i stvarno, naspram nekih država, doista smo izgledali suvislije, no postoji i druga strana medalje.

Birokratske papazjanije koje smo uveli i nemaju veze ni s čim kod nas bi mogle ostati na snazi pedeset godina. Na gradskim bazenima već se godinu dana upisujem u neki priglupi papir koji sadrži moje osobne podatke kao što su broj telefona, vrijeme ulaska i izlaska, plus vrsta ulaznice koju koristim. Gospođama na recepciji već je dosta, ljudi zbijaju šale i negoduju, no kad postaviš pitanje kad se ta regulacija konačno planira ukloniti, dobiješ potpuni muk.

Ova metodologija je potpuno besmislena i pala je u vodu na samom početku, onda kad smo vidjeli da se medijski zastrašivači i političari ne pridržavaju nikakvih mjera dok nam sole pamet, no evo, ona je tu i služi jedino usporavanju sustava, unatoč egzaktnim dokazima da se u ovoj ustanovi nijednom nije dogodilo žarište.

Ovakvih primjera imamo desetke, a trenutno dolaze i novi u obliku kovid putovnica koje nam donose fašizam umotan u celofan iako su nas dugo tješili da se dolaskom cjepiva možemo opustiti. Mudriji među nama dobro su znali da su takve stvari mokri san svakog političara i birokrata i da će ovo biti nova prilika za dokazivanje njihovog postojanja.

Iako smo u ovih godinu i pol dana postigli enorman tehnološki napredak, mi se paralelno s tim opet vraćamo u dvadeseto stoljeće kad smo na svakom koraku strepili od pečata, biljega i frustriranog službenika. Kao dokaz mojoj tvrdnji o vječnosti nepotrebnih birokratskih mjera možemo uzeti financijsku krizu iz 2008. godine iz koje je naša država među zadnjima izašla tek prije par godina, a izašla je ne vlastitim naporom već pozitivnim ekonomskim svjetskim trendovima.

Da nismo ništa naučili dokazuju nam baš ove birokratske zavrzlame, a upravo sad vidimo priliku za brzi razvitak našeg turizma. Govorilo se onda "nismo puno izgubili jer nismo puno imali", a potrebni rezovi opet su izostali. Današnja situacija nam je brutalna prilika da srežemo gluposti i pustimo strance u zemlju jer smo dio EU i ljudi jedva čekaju da se maknu od doma i ostave nam svoj novac. Poučeni prethodnim iskustvima kad ništa nisu mijenjali, a zadržali su svoje dobro plaćene pozicije, političari će nas i dalje držati u glibu.

Umjesto turizma sada se uzdaju u pomoć Europe i priljev deviza koji naši gastarbajteri unose u državu. Nisu oni opće blesavi, samo smo mi suviše indolentni da malo zavirimo u crnu budućnost.