Kao i za svaku od prethodno uvedenih mjera, racionalizacije koje su vladajući ponudili za uvođenje COVID putovnica brzo se pokazuju netočnima. Zanimljivo je kako su i dalje u javnosti prominenti oni stručnjaci koji su uspjeli opravdati svaku mjeru koja se kasnije pokazala neučinkovitom ili kontraproduktivnom za sprječavanje širenja virusa.

Podsjetimo se, opravdali su korištenje maski time da se virus širi kapljično pa vrijedi ona famozna izjava moja maska štiti tebe, tvoja mene. Opravdali su lockdown time da asimptomatski prijenos može značajno utjecati na širenje zaraze. Djecu su proglasili superširiteljima. Cjepiva su sa stopostotnom učinkovitošću trebala štititi od težih oboljenja i smrti.

Već dugo vremena dokazi pokazuju suprotno. Gdje su ti znanstvenici i stručnjaci kada je potrebno pratiti znanost, a ne politiku?

Iako zasad nisu u upotrebi, osim na granicama, COVID putovnice su uvedene kako bi se navodno kontroliralo širenje zaraze i spriječio nastanak novih mutacija koje se razvijaju u necijepljenima. Tako barem kažu režimski stručnjaci. U jedinom stvarnom testu kojemu su COVID putovnice do sada bile podvrgnute, a to je kontrola na granicama, pokazale su se neučinkovitima. Turisti iz raznih dijelova svijeta bivaju pozitivno testirani pri ulasku i povratku s turističkih destinacija. Većina turističkih destinacija ima veću incidenciju nego početkom ljeta. Je li to rezultat unošenja virusa, karakterističnog ciklusa virusa ili nešto treće, manje je bitno, COVID putovnice se nisu pokazale kao značajan faktor. 

Kao opravdanje za povratak maski, CDC je iskoristio rad kojim je pokazano da cijepljeni ljudi mogu širiti virus jednako kao necijepljeni. Uz taj rad pojavio se još jedan koji je mjerio količinu virusa u necijepljenima i cijepljenima. U ovom slučaju je preuranjeno donositi čvrste zaključke zbog manjkavosti samih istraživanja. Prvo istraživanje je na malom uzorku pokazalo da nema razlike između cijepljenih i necijepljenih, dok drugo istraživanje koje je ispitalo veliki broj cijepljenih uzoraka, ali nedovoljan broj necijepljenih, pokazuje da cjepivo ipak možda smanjuje, u određenoj mjeri, količinu virusa kvantificiranu testom u cijepljenoj populaciji. 

Sada će se između znanstvenika lomiti koplja o tome znači li išta ta granica kvantifikacije testa, preklapaju li se intervali pouzdanosti, tko će prvi iskopati nekakvu p-vrijednost od 0.05 da ipak pokaže da su cjepiva učinkovita. Dok se vode takve besmislene rasprave u vrijeme kada u Europi nema viška smrtnosti, nego smo zapravo samo u iščekivanju nove sezone respiratornih bolesti, događa se neviđeno oduzimanje ljudskih sloboda na globalnoj razini.

S podacima koji pristižu iz Izraela, prvenstveno da cjepiva ne utječu na broj slučajeva te da razina antitijela u cijepljenima rapidno opada, što bi moglo objasniti porast broja slučajeva i hospitalizacija u cijepljenima, COVID putovnice gube još više utemeljenja u stvarnosti, iako to nikada nisu ni imale.

Režimski stručnjaci su odjednom zaboravili da je za evoluciju virusa osim mutacija potreban i selektivni pritisak. Količina virusa prisutna u ljudima nije diskretna granica. Određeni dio cijepljene populacije će imati veću količinu virusa od dijela necijepljene populacije. To bi značilo da imamo određeni dio populacije kod koje postoji jednaka vjerojatnost mutacija kao u necijepljenima, dok oni istovremeno i direktno vrše selektivni pritisak na virus. 

Svaka dosadašnja medijski eksponirana mutacija se nije pokazala smrtonosnijom od prethodnih inačica. Ako se dogodi nekakva buduća smrtonosnija mutacija, s ovim podacima i poznavanjem principa prirodne selekcije, teret dokazivanja bi trebao biti prebačen na one koji su forsirali bezumno cijepljenje svega i svakoga tijekom pandemije. Svjesni smo da podaci ne znače gotovo ništa i da kakvu god iduću racionalizaciju izvuku, koliko god virus bio bezopasan za većinu populacije, vjerojatno će necijepljeni biti odgovorni.

Nismo još otkrili čemu služe COVID putovnice, ali jedno je sigurno, a to je da ne služe kontroliranju zaraze. Najveći dokaz tomu je da kada bi im to bila stvarna svrha, ne bi bilo birokratskih prepreka za njihovo izdavanje. COVID putovnice možete dobiti samo u slučaju ako ste imali pozitivan PCR test. Ne priznaje se antigenski test, ne priznaje se ako ste imali sve simptome, a doktor vas nije poslao na PCR testiranje, ne priznaje se bilo kakva razina antitijela, a da ne pričamo o tome da se ne priznaje stanični imunitet. Kada primite cjepivo, a ne razvijete antitijela, to se naravno priznaje i ne širite zarazu.

Preboljenje vrijedi 180, a cijepljenje 210 dana, iako je pokazano da je prirodni imunitet i dalje pouzdan čak i kada je izgrađen na samom početku pandemije, za razliku od imuniteta stečenog cjepivom. To je vidljivo i iz izraelskih podataka gdje su reinfekcije nakon razvoja prirodnog imuniteta izrazito rijetke, što nije slučaj za cjepiva. Ove stvari su naravno sasvim logične, prirodni imunitet se razvija na cijeli epitop virusa (ono što organizam prepoznaje), dok mRNA cjepiva stvaraju antitijela samo za jedan dio virusa. Cijepljenima bi koristilo da dolaze u kontakt sa virusom, odnosno miješaju se sa necijepljenima, kako bi imali priliku razviti zaštitu na cijeli epitop virusa dok posjeduju već određenu vrstu imuniteta.

Zašto se na zapadu ne provode kontinuirana serološka istraživanja? Zadnje hrvatsko istraživanje je pokazalo da otprilike 26% populacije ima antitijela. Od tada je prošlo gotovo pola godine i nisu rađena daljnja istraživanja. U Indiji taj broj trenutno iznosi oko 70%. 

Što bi se dogodilo kada bi takvo istraživanje pokazalo da je u Hrvatskoj već zadovoljen cilj od 70% imunih te da nas 70% ima to što cjepivo nudi, odnosno puno bolju i učinkovitiju verziju?

Na nečiju žalost, a na sreću drugih, cilj nije 70% imunih nego 70% cijepljenih. Razlika je ogromna.

Čemu služe COVID putovnice i propusnice? Čak i da sprječavaju zarazu i dalje bi bile protivne svim tekovinama modernog svijeta. Namjerno ili ne, već su imale negativne učinke na slobodu, a nikakve na virus. Određen broj ljudi se cijepio kako bi dobili putovnicu, valjda služe tome. Mogu se uvesti i nove doze pa će i dalje biti korisne u tu svrhu. Nije lako promatrati kako se postavljaju sustavi koji izgledaju poput temelja nekakve tehnološke distopije. Možda je taj strah iracionalan, ali nemamo razloga stajati na obalama Rubikona s kockom u ruci.