Kad sam pripremao intervju s Dejanom Kovačem, HSLS-ovim kandidatom za predsjednika RH, Dario Hrebak mi je savjetovao da postavim "što žešća pitanja", bio je nekako uvjeren da će se Kovač prikazati kao klasični liberal i proći moj test. Ne znam na čemu je temeljio svoju uvjerenost, ali nisam ga poslušao. Ne želim jedinog liberalnog kandidata ocrniti u startu, želim mu pomoći koliko mogu jer znamo da trenutno bolji izbor od njega nemamo.

Zato mu, recimo, nisam postavio pitanje o pozdravu "Za dom spremni" iako su neki željeli (što se vidjelo kasnije u komentarima). Ljudi, morate shvatiti da bi čovjek tako izgubio možda polovinu potencijalnih glasača, bez obzira kako odgovorio. Lijevi i desni kandidati jako vole tu temu jer je njihov položaj po tom pitanju jasan i oni to rade za svoje glasače. Kod kandidata centra takva, teška svjetonazorska pitanja su jamstvo gubitka glasača. A to je pitanje potpuno nebitno, pogotovo za predsjedničke izbore. Nisam mu podmetao nogu takvim stvarima i trudio sam se postaviti što jednostavnija pitanja tako da mu minimaliziram šanse da "padne". Nažalost, svejedno je uspio pasti.

Iako je u mnogim stvarima u pravu, pogotovo kad je riječ o ekonomiji, preko nekih nebuloza koje je izrekao u tom intervjuu jednostavno ne mogu prijeći. Da ih ne iskomentiram i ne ispravim njegove netočne tvrdnje i manipulacije, značilo bi prijevaru mojih čitatelja.

"New York ima 51 vijećnika, a RH preko 8.000" = fake news

Pa krenimo redom. Kad priča o reformi javne uprave, Kovač kaže:

"Zanimljiva statistika je da New York s 8 mil. stanovnika ima 50 vijećnika, a RH s 4 mil. oko 8.500. Postavlja se pitanje - zašto to nije već ranije riješeno? Ti kadrovi su nam nepotrebni."

Usporedba broja gradskih vijećnika New Yorka - jednog grada - s ukupnim brojem svih vijećnika u svim gradovima, općinama i županijama u Hrvatskoj je ne samo pogrešna i besmislena, već i manipulativna. Da, grad New York ima 51 vijećnika u svome Gradskom vijeću. Ali New York je podijeljen na 5 gradskih četvrti i svaka od njih ima svoju upravu i svoje vijeće od nekoliko desetaka vijećnika. Svaka od tih četvrti ima više okruga (district). U New Yorku postoji ukupno 59 okruga i svaki od njih ima po 50-ak "community" namještenika. To su uglavnom volonteri koji se brinu o preraspodjeli javnog novca i prioritetima u lokalnim zajednicama. Ukupno u New Yorku ima preko 3.000 vijećnika, djelatnika u lokalnoj samoupravi i javnih namještenika. Većinom je riječ o volonterima koji primaju volonterske naknade.

Isto tako, svi vijećnici u hrvatskim gradovima, općinama i županijama su također volonteri, a ne zaposlenici u gradovima i općinama, koji primaju volonterske naknade za svoj rad. U nekim gradovima i županijama te naknade možda jesu previsoke, ali u većini općina i gradova one su tek simbolične i iznose nekoliko stotina kuna mjesečno. Vijećnici nisu nikakvi "kadrovi", to nisu uhljebi nego demokratski izabrani predstavnici građana. Oni mogu postati uhljebi ako, recimo, nekom načelniku nedostaje koja ruka za neku odluku pa on ponudi nekom oporbenom vijećniku da će mu zaposliti nekog rođaka u općinskoj komunalnoj tvrtki. To se događa često u Hrvatskoj, ali to se događa i na nacionalnoj razini u Saboru. To nije problem koji je nastao zbog našeg demokratskog ili izbornog sustava, već zato što općine i gradovi često raspolažu novcem koji su dobili od centralne države, a ne koji su sami zaradili, pa se onda njime razbacuju za svakakve malverzacije. To je stvar policije i pravosuđa koji nažalost takve stvari ne sankcioniraju.

Netko će možda reći da je i dalje naš broj previsok u odnosu na New York (8.000:3.000), ali i za to postoji sasvim logično objašnjenje. U New Yorku je puno veća koncentracija ljudi na puno manjoj geografskoj površini pa je moguće kreirati lokalnu upravu u manje jedinica. Kako bi u Hrvatskoj to izgledalo kad bismo htjeli baš recipročno jednak broj lokalnih vijećnika kao u New Yorku? Vijećnici u Osijeku bi odlučivali o asfaltiranju poljskog puta u selu kod Đakova ili o rasvjeti u selu kod Iloka. Ne bi to dobro funkcioniralo, a ušteda od vijećničkih naknada bi bila tek simbolična.

Broj vijećnika u Gradskom vijeću New Yorka mogao bi se uspoređivati s brojem vijećnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. U skupštini sjedi 51 vijećnik, što je potpuno isto kao u gradskom vijeću New Yorka.

To ne znači da ne treba smanjiti broj općina i gradova u Hrvatskoj, sigurno ima općina koje su financijski neodržive i njih treba ukinuti, ali Kovačeva argumentacija je manipulativna i pogrešna. Izgleda kao da on ne zna razliku između djelatnika u gradskoj upravi i vijećnika, što je pomalo čudno za doktoranda s Princetona.

Još jedna dezinformacija

"Otišlo je 300.000 naših građana, a nitko nije napravio nikakvo ozbiljnije istraživanje da vidimo razloge odlaska i što bi trebali promijeniti u RH da se naši građani vrate."

Još jedan primjer totalne neupućenosti. Dr. Tado Jurić objavio je početkom ove godine knjigu "Iseljavanje Hrvata u Njemačku. Gubimo li Hrvatsku?" u kojoj su prezentirani rezultati prvog znanstvenog istraživanja uzroka i posljedica te obilježja novijih iseljavanja u Njemačku. Ispitanici su odgovorili na pitanja: zašto su otišli, koliko su zadovoljni novim životom, bi li se vratili, pod kojim uvjetima itd. Ja sam tu informaciju našao na Googleu za doslovno dvije minute.

Ne želi kritizirati HDZ, a želi ih pobijediti na izborima

Dalje, na moje pitanje koji je ministar u trenutnoj hrvatskoj vladi najveća štetočina, Kovač se samo nasmijao i rekao: "No comment". Kao da sam se ja šalio. Pa to nije šala, to je ozbiljno. Ako oni nisu štetočine, zašto se onda kandidiraš? Mogao si lijepo podržati HDZ i njihovu kandidatkinju.

Legalizacija "samo medicinske" marihuane...To već imamo

Na pitanje o legalizaciji marihuane, Kovač kaže da je za legalizaciju "medicinske" marihuane, odnosno isključivo za medicinske svrhe. Ali marihuana za medicinske svrhe je u Hrvatskoj već legalizirana.

Drugim riječima, on je protiv legalizacije marihuane. Zašto bi uopće itko bio za legalizaciju u medicinske svrhe, a ne i za zabavu? Ako podupire marihuanu u medicini, znači da je smatra dobrom za zdravlje. Ali zašto bi onda bio protiv legalizacije marihuane za zabavu?

Na pitanje hoće li kao predsjednik iskoristiti svoje ovlasti da pomiluje zatvorenike koji su osuđeni na dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog uzgoja, konzumacije ili preprodaje marihuane, odgovorio je da bi to učinio samo ako je za medicinske svrhe. Drugim riječima, on dobrovoljnu trgovinsku razmjenu među odraslim osobama smatra kriminalom zbog kojeg je u redu uništiti čovjeku život i poslati ga na višegodišnju robiju. On podržava zatvaranje ljudi zato što su na svome posjedu posadili neku biljku koju je netko na vlasti ocijenio nepodobnom. On podržava zatvaranje ljudi koji nikome drugome nisu učinili ništa loše. To je liberalni kandidat?

"U svoja četiri zida"

Na pitanje o LGBT pravima, odgovorio je da "svatko ima pravo na samoodređenje i na privatnost u svoja četiri zida". Vjerujem da pritom nije mislio ništa loše, ali jako nespretno se izrazio. Nije seksualna orijentacija stvar samoodređenja jer nije to ono kad se jedan dan probudiš pa odlučiš: "E, ja ću sad biti dinamovac. Navijat ću za Dinamo". Ne, ljudi ne mogu izabrati hoće li ih seksualno privlačiti suprotan ili isti spol. A konstrukciju "u svoja četiri zida" uglavnom koriste protivnici LGBT prava, kad im poručuju: "Neka oni u svoja četiri zida rade što hoće, ali neka mi se ne drže za ručice na ulici!"

U tome je problem. Danas više gotovo nikome, pa ni najokorjelijim konzervativcima, ne smeta da gejevi u svoja četiri zida rade što hoće. Ono za što se LGBT aktivisti danas bore, a mi ih u tome podržavamo, to je da dva muškarca mogu bez problema prošetati gradskim parkom kao bilo koji heteroseksualni zaljubljeni par, a da ne postanu zbog toga magnet za siledžije i batinaše.

Kovač je dobro odgovorio da kod udomljavanja i posvajanja djece podržava ravnopravnost LGBT parova s ostalima, ali je to nespretno argumentirao. Baš kao kod onoga o potrebi smanjenja broja općina, čini mi se kao da ima dosta stvari koje je "naučio" da treba reći, ali ih možda ni sam ne osjeća niti podržava pa se onda izgubi u lošoj argumentaciji dobrih stavova.

Dobar u ekonomiji

Sve u svemu, dosta neupućen, neinformiran, nespreman - kad je riječ o pitanjima koja nisu ekonomska. U ekonomiji je "svoj na svome". Slažem se s njime da je STEM područje kojem svakako treba dati više pažnje i u obrazovanju i u gospodarstvu, slažem se da diplomacija treba raditi puno više na otvaranju tržišta za izvoz, u pravu je po pitanju brodogradilišta itd. Vidi se da se razumije u ekonomiju, a bilo bi stvarno jako čudno da je drugačije budući da mu je to struka.

Iako je i dalje najbolji kandidat među svima koji su dosad objavili namjeru kandidature, moram priznati da me dosta razočarao. Od nekoga koga su najavili kao kandidata liberala, očekivao sam više liberalnog duha. Po pitanju osobnih sloboda on je kao Dalija Orešković. Srećom, u ekonomiji je daleko bolji od nje.