Jedna od možda najgorih karakteristika totalitarizma je popisivanje i javno objavljivanje politički nepodobnih. To su oni koji, po mišljenju promotora tog totalitarizma, ne pripadaju svjetonazoru i učenju kakvo je poželjno, to su neprijatelji režima. U pravom totalitarizmu dovoljno je da te neki autoritet javno prozove i ne gine ti progon iz društva, prijezir, odbacivanje zajednice. Rodbina će se prvo zgražati i sramiti "izroda" iz svojih redova kako bi sačuvali čist obraz drugih svojih članova, a zatim ćeš izgubiti prijatelje. O pronalasku radnog mjesta da i ne pričam. Čovjek je u takvoj situaciji, osuđen od strane javnosti i društva, primoran napustiti zemlju čak i ako ga sama država ne pošalje na robiju ili prisilni rad.

Komunistički režimi su krasan primjer takvog djelovanja. Bilo je dovoljno u bivšoj državi da neki istaknuti komunist; bilo novinar, pisac ili političar - optuži nekoga da je fašist ili ustaša i ta je osoba mogla zapečatiti svoju karijeru. Postojali su popisi, neki i javni, "unutarnjih neprijatelja" SFRJ.

Režim se promijenio nakon osamostaljenja, ali navike su ostale iste. Tako današni nasljednici komunista i ljubitelji totalitarizma imaju istu naviku - nekoga optužiti da je "fašist" ili "novojugoslaven", ovisno kojem krilu SKH pripadaju - lijevom ili desnom. Novinar Vjekoslav Krsnik je predstavio knjigu "Prvih 100 notornih hrvatskih Jugoslavena i organizacije pod njihovim utjecajem" koja me jako podsjeća na gore opisane udbaške, totalitarističke metode prozivanja ideoloških neistomišljenika s ciljem izopćavanja iz društva.

Krsnik je na svoj popis stavio političare, novinare, kazališne redatelje, pisce i nakladnike. Uglavnom je riječ o ljevičarima i liberalima, ali Krsniku je sve to isto. Stavio je, kako kaže, "titoiste, regionaliste i globaliste" pod zajednički nazivnik - "novojugoslaveni".

Iako se osobno ideološki ne slažem niti s jednom osobom s tog njihovog popisa "novojugoslavena", kad Liberal postane popularniji i utjecajniji lako mogu zamisliti i svoje ime na tom popisu. Shvaćam da ljudi koji rade ovakve liste ne mogu biti dobronamjerni niti previše konstruktivni. To je totalitarističko djelovanje proglašavanja narodnim neprijateljem svakoga tko ima drukčiju viziju Lijepe naše od one kakva je "moja".

Krsnikov popis objavljen je na desničarskom portalu Dragovoljac.com - glasilu hrvatskih branitelja i ratnih veterana RH. Na istim stranicama objavljeni su i tekstovi u obranu chemtrailsa, borbi protiv svjetskih masona, opasnostima koje predstavlja EU itd. Ovi ljudi, baš poput ekstremnih ljevičara, stavljaju u isti koš fašizam i kapitalizam. Ovi ljudi stavljaju komuniste i liberale u isti koš, baš kao što ljevičari stavljaju naciste i liberale. Vidite li nešto zajedničko? I jedni i drugi vide liberale kao svoje neprijatelje.

Ovakva hrvatska desnica, a ona je među narodom prihvaćenija od bilo kakvog europskog konzervatizma ili demokršćanstva, naginje nacionalsocijalizmu. Oni ne bi imali apsolutno ništa protiv komunizma, samo da nema Srba. Dakle, to je agresivni nacionalizam i antikapitalizam. Njihova savršena Hrvatska bila bi očišćena od Srba (zapravo, još nije jasno bi li oni otjerali Srbe ili bi im samo zabranili sudjelovanje u javnom životu), od socijaldemokrata, liberala, bez stranih investicija, bez stranih kompanija, sa zatvorenim granicama i visokim tarifama na bilo kakav uvoz, a svi pravi Hrvati - pogađate - živjeli bi na račun države. Postavlja se samo logično pitanje, isto kao i kod bivše SFRJ - tko će zaraditi novac za vas, drugovi?

Ja sam siguran da veći dio HDZ-ovog biračkog tijela dijeli baš takav svjetonazor jer ovakvi portali i ovakva propaganda je sve popularnija u ovoj zemlji. Čak ni HDZ ne iskazuje bilo kakvu privrženost europskim demokršćanskim i konzervativnim vrijednostima, kao što su tržišna ekonomija i pluralizam. Desničari u Hrvata nisu konzervativci ni demokršćani s kojima su liberali često interesni saveznici. Ovi naši "desničari" su isključivo nacionalsocijalisti i liberalizam je njihov glavni neprijatelj. U Hrvatskoj se konstantno ponavlja prva polovina 20. stoljeća. Hrvatski ljevičari su već u nekoliko tekstova uspoređivali fašizam i liberalizam, iz čega je vidljiva njihova namjera. Što bi oni radili s fašizmom - zabranili bi ga, normalno. A budući da je liberalizam = fašizam, onda valjda i liberale treba zabraniti i kažnjavati poput fašista, zar ne?

Lenjin je liberale smatrao klasnim neprijateljima broj 1, a Hitler je hvalio boljševike dok su se obračunavali s liberalima. Po pitanju liberalizma, komunisti i nacionalsocijalisti su bili i ostali na istoj strani.

Pisao sam kako se hrvatski ljevičari nisu pomakli iz Drugog svjetskog rata. Portali poput Dragovoljca i autori poput Krsnika samo su dokaz da se ni hrvatska desnica dobrim dijelom još nije pomakla iz Drugog svjetskog rata.