Tragedije u zdravstvu, odlazak cijele generacije mladih školovanih ljudi, nesigurnost budućih mirovina, prezaduženost, zabrane koncerata, histerije oko sotonista, premali gospodarski rast u odnosu na moguće i ostvarivo, teški financijski i inspekcijski pritisak na privatni sektor, općenito atmosfera beznađa i besperspektivnosti ispresjecana rijetkim provalama entuzijazma potaknutih sportskim uspjesima nekolicine individua...

U Hrvatskoj, a i na cijelom prostoru ex-Yu, razvio se jedan poguban mentalitet koji uzrokuje upravo gore navedene situacije, a baština je baš te zajedničke prošlosti u jednom etatističkom, neslobodnom sustavu. Ovdašnji narodi navikli su prepuštati svoje živote odluci države, partije, nekog moćnog, i sam formalni prelazak na demokratsko uređenje tu još nije donio bitne promjene.

I tako se, u toj nemoći, razvio stav da su "oni" krivi - političari i krupni, s državom povezani kapitalisti - koji su na svoje pozicije eto došli Božjom voljom dok je narod uvijek "dobar i pošten". Pa se na društvenim mrežama dijele otrovni komentari na njihov račun, čija uloga je jedino zabava za narod dok ispija kavice i pive pred dućanom. E, jesu mu rekli!

Pritom, masovno se ne izlazi na lokalne i državne izbore, masovno se apstinira od sudjelovanja u referendumima i drugim oblicima odlučivanja o našoj svakodnevnoj situaciji. Građanske inicijative potiču samo skupine koje predstavljaju isključivo lijevi i desni ekstrem društva, a nikako stav većine.

Pod uplivom lijevih i desnih ideologa, društvo se pasivno valja sad u jednom, sad u drugom smjeru, ponavljajući njihove slogane i unaprijed prožvakane stavove. Rezultat je nula, bar što se tiče realnog društvenog i gospodarskog napretka. Vrtimo se u krug.

Društvo koje čine pojedinci koji odbijaju individualnu odgovornost, kako za vlastiti život, tako i za zajednicu, podložno je masovnim histerijama, bilo veselju, bilo ekstremnom iskazivanju tuge potaknutima kolektivnim osjećajima, koji imaju vrlo malo veze s osobnim životom. Pobijedila je reprezentacija, umro je Oliver. Reprezentativci su veličanstveno dočekani, Oliver je veličanstveno ispraćen. Svaka čast i jednom i drugom događaju, bili su veliki i značajni, ali sama činjenica da su strani mediji fascinirano prenosili manifestacije naših kolektivnih reakcija nešto bitno govori o nama. A to je da smo krdo, da se ugodno osjećamo dok nas nosi struja i daje nam priliku da osjetimo nešto "veće od sebe".

Takav mentalitet plodno je tlo za prihvaćanje svih mogućih teorija zavjere koje artikuliraju stav da mi ništa ne možemo, jer su "oni" ionako sve dogovorili iza zatvorenih vrata. Nama preostaje fejs, kavica i piva, koje su nam milostivo ostavili "da bi nas zaglupljivali". Pritom velika većina nikad ništa nije napravila da bi se informirala o osnovnim političkim, povijesnim ili gospodarskim činjenicama i zakonitostima. Jer nam "oni" ne daju, jer su tako dizajnirali obrazovni sustav. Ne vrijedi ni knjižnica ni internet. Jer potražiti točne informacije, misliti svojom glavom, donositi vlastite odluke predstavlja rizik i donosi svijest da smo si uglavnom sami krivi za nepovoljne ishode, a za to treba imati više hrabrosti nego je većina sposobna sakupiti.

I dok je tako, nećemo imati bruto plaću jer bismo višak sigurno zapili i potrošili na skupe aute umjesto na zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Dok je tako, nećemo imati kvalitetnu javnu upravu jer je ona plod mentaliteta onih kojima bi trebala osiguravati usluge. Dok je tako, gledat ćemo kako nas u svakom smislu prestižu zemlje bivšeg istočnog bloka čiji su građani smogli malo više hrabrosti nego mi. Dok je tako, imat ćemo baš ono što zaslužujemo, ublaženo samo činjenicom da smo članica EU pa neki civilizacijski dosezi ipak moraju ući i u naš sustav.

Dok je tako, svaki poduzetnik će biti lopina i neprijatelj naroda, a svoju ćemo djecu upućivati da se zaposle u državnoj službi. Dok je tako, bacat ćemo čeznutljiv pogled na zemlje u koje su naša djeca emigrirala, sumnjajući da je tamo nešta bitno drugačije, ali što – za to bi trebalo knjigu u ruku, prste na tipkovnicu pa na Google...koji kontroliraju "oni".