Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica Republike Hrvatske uspjela je opet usrati stvar i napraviti diplomatsku pomutnju. Cijela ta frka, umjetno stvorena u medijima, oko srpskih čokoladica, mogla je lako biti pretvorena u jednu vrlo pozitivnu i poučnu priču.

Srpske čokoladice u rukama hrvatskih mališana zapravo su dokaz da kapitalizam spaja narode. Ni sami nismo svjesni koliko proizvoda konzumiramo koje su proizveli možda oni s kojima inače, iz nekih vlastitih predrasuda, ne bismo rado komunicirali.

I to je super, a znate zašto? Ekonomija ide u oba smjera i po tržišnim zakonima svi profitiraju. Onaj radnik u tvornici zarađuje svoju plaću, trgovac dodaje svoju maržu, a kupac na kraju bira proizvod koji mu je najpovoljniji. Ne, kupca ne zanima boja kože, vjersko opredjeljenje proizvođača. Kupac želi proizvod koji će biti po njegovom ukusu, a opet po cijeni koju si može priuštiti.

I tako dobijemo nedjeljni ručak s proizvodima iz Hrvatske, Srbije, BiH, Slovenije, Mađarske...U svemu tome sudjelovali su ljudi, koji su nam to omogućili, a oni su radili iz vlastitih interesa. Kao što se srpske čokoladice kupuju u Hrvatskoj, tako se i hrvatske kupuju u Srbiji.

Predsjednica je mogla, umjesto šeprtljave isprike, ponuditi mudar odgovor kako je to dokaz da je rat prošao, da živimo dalje normalno i da kapitalizam spaja narode. Čak i narode koji ga teško prihvaćaju. Umjesto toga, napravila je najgoru moguću stvar i izazvala novi diplomatski skandal. Uistinu, teško je objasniti razumnim ljudima u svijetu zašto predsjednici jedne države smetaju čokolade iz susjedne zemlje.