Hrvatska se nije maknula iz 1991. godine, a dokaz su jučerašnji događaji u Saboru. Zašto Hrvatska ne stane na put ulaska Srbije u Europsku uniju kad su "hrvatski interesi da Srbija ne uđe u EU", zatim neizbježno "Gdje si bio '91.", potom nagurivanje i povlačenje za kravate da bi sve završilo sočnom psovkom "Odj*bi".

To je Hrvatska danas. Tako izgleda realno borba za glasače na desnici. Znaju to dobro i Grmoja i Plenković, zato su toliko i uživljeni u to. Prosječnog hrvatskog glasača realno nije briga koliko mu država uzima od plaće i kako troši taj novac, nije ga briga za ogromnu pljačku koja se konstantno događa u ime domoljublja. Njega zanima samo tko je veći Hrvat, barem na riječima, i tko je fizički jači.

Nakon toga uslijedile su konferencije za medije na kojima HDZ-ovci optužuju Grmoju da je kukavički pobjegao (jer valjda je trebao ući u fizički sukob da se vidi tko je jači), a mostovac Miro Bulj procjenjuje da Plenković "ne bi ostao na nogama" da je uspio uhvatiti Grmoju.

Pa ako je tako, onda bi trebalo dozvoliti gospodi da to riješe "kao muškarci". Zašto ne organiziraju obračun šakama pa da desničari znaju kome na sljedećim izborima dati glas? Onaj tko ostane na nogama - pobjeđuje. To bi bio prikladan način izbora vlasti u ovoj demokraciji zvanoj Hrvatska.

Jučer smo na Liberalu objavili tekst Ive Grgić u kojem je ona iznijela svoje mišljenje. Ja na to gledam drugačije. Meni se ovo gadi i Most je davnih dana izgubio moj glas, ali Iva je u pravu u onom dijelu da bi ovako mogli privući desničare. Za tu publiku, ovo je zapravo najbolji način.

Most je sve sličniji Živom zidu po retorici i temama, samo što za razliku od Živog zida koriste i nacionalistički sentiment. Sve u svemu, hrvatska politika ne ide naprijed, ona nazaduje. Ako je ikada ušla u 21. stoljeće, sad je jasno da smo ponovno u 1990-ima. I sudeći po stanju nacije, pitanje je kad ćemo uopće iz tog razdoblja izaći.