Radnici Uljanika štrajkaju iako su vlasnici gotovo 50% dionica u tvrtki. Dakle, štrajkaju zato što nisu uspjeli sebi isplatiti plaće na vrijeme i traže od države da im isplati plaće iz proračuna. Država bi to drage volje napravila, kao što je već radila i prije, ali ovaj put neće ići jer Hrvatska je dio zajedničkog tržišta Europske unije gdje se pravila slobodnog tržišnog natjecanja moraju poštivati.

Oporbeni političari - od IDS-a, preko HSS-a do SDP-a - pritišću vladu da se isprsi i iskešira novac iz proračuna kao iz bankomata. IDS je prosto navikao da preko države kupuje glasove u Uljaniku, a zbog ovogodišnjeg iznenađenja iz Vlade uplašili su se da bi mogli izgubiti glasače pa su se odlučili na krajnje populističku mjeru - grad Pula će platiti školske knjige djeci radnika Uljanika. Jesu li djeca drugih radnika ružna ili što? Pita li tko druge radnike jesu li zaradili plaću ovaj mjesec i kako će kupiti školske knjige?

IDS bliži fašizmu nego liberalizmu

IDS je još jednom dokazao da nema veze s politikom liberalizma i da je to više korporatistička stranka. Korporatizam je ekonomski sistem koji funkcionira na vezi umreženih političara na vlasti, vlasnika velikih poduzeća i sindikata. Baš danas sam pisao o Mussoliniju koji je prvi i predstavio takav ekonomski model, a Uljanik je pravi primjer korporatizma u Hrvatskoj. Mislim, sramota je da stranke koje se najviše pozivaju tobože na antifašizam (IDS, HSS i SDP) ujedno najviše pozivaju na ekonomsku politiku fašizma.

Radnici, dakle, štrajkaju zato što su naučili da se to isplati. Naučili su da traže od države i da će im država dati. Ali ovaj put, ništa od toga. S obzirom da se pobornici spašavanja Uljanika novcem iz proračuna pozivaju isključivo na radnike, mislim da postoji jedno logično, već provjereno rješenje koje bi uštedjelo puno novca državi i pomoglo hrvatskom gospodarstvu.

Učimo od Danaca!

Danski premijer Lars Løkke Rasmussen govorio je prošle godine o tome kako je njegova država riješila takve probleme.

"Kada se naša tekstilna industrija više nije mogla uspješno natjecati na međunarodnom tržištu, ovaj model nam je omogućio da razvijemo privredu tekstilnog dizajna. Kada naša brodogradilišta više nisu bila konkurentna, omogućio nam je da obučimo i usmjerimo naše brodograđevinare u proizvodnju vjetroelektrana."

U Hrvatskoj možda nema posla na proizvodnji vjetroelektrana, ali znamo da poslodavci traže povećanje kvota za uvoz radnika jer im kronično nedostaje radne snage. Znamo također da najviše radnika nedostaje u sektorima građevine i turizma. Zašto država jednostavno ne plati prekvalifikaciju radnicima Uljanika - naravno, onima koji to žele - kako bi se zaposlili u privatnom sektoru i postali korisni gospodarstvu? Neka se provede ispitivanje tržišta rada kako bi se došlo do točnog broja radnika koji nedostaju i zanimanja koja su potrebna i onda neka im se ponudi plaćena ubrzana edukacija za ta zanimanja.

Otkud državi pare?

Ako se pitate otkud državi novac za to, plus znamo da će doći i neka jamstva Uljanika na naplatu, odgovor je vrlo jednostavan. Država ima višak zaposlenih u javnim službama i poduzećima. Tijekom krize se povećao broj državnih zaposlenika, a sad se i dalje povećava. Neka država otpusti 4.500 ljudi, to je ušteda od barem 450 milijuna kuna godišnje (jer trošak prosječnog državnog zaposlenika sigurno iznosi bar 100.000 kuna godišnje). Taj novac je dovoljan za troškove prekvalifikacije radnika Uljanika i za plaćanje državnih jamstava. Osim toga, u financiranju bi se mogli uključiti i IDS-ovci, npr. grad Pula i Istarska županija, da malo za promjenu financiraju nešto korisno.

Radnici će nakon toga biti konkurentni, odmah će se zaposliti jer će se prekvalificirati za zanimanja koja našem tržištu nedostaju, imat će sigurno veće plaće nego u Uljaniku i neće više biti na grbači poreznih obveznika. Plus, pridonosit će gospodarstvu koje će biti još produktivnije. To je win-win situacija za sve!

Zašto to još nikome nije palo na pamet, pitate se? Zato što političari u Hrvatskoj ne razmišljaju tržišno, a nažalost ni građani. Nije ovo Danska.