Mark Lynas je engleski autor i znanstveni novinar, dugogodišnji ekološki aktivist i donedavni borac protiv GMO-a. Sudjelovao je u ranim kampanjama protiv Monsanta. Ovo je prijevod odlomka iz njegove nove knjige "Seeds of Science: Why We Got It So Wrong on GMOs" koja će biti objavljena 26.6. ove godine.

U sada poznatom segmentu svoga talk showa, Jimmy Kimmel poslao je izvjestitelja na tržnicu poljoprivrednika na Zapadnoj obali 2014. godine kako bi razgovarao s kupcima koji se protive GMO hrani. Svi ispitanici izjavili su svoje izbjegavanje GMO-a - a onda, predvidljivo, nisu uspjeli objasniti što slova "G.M.O." predstavljaju.

Odgovor je, naravno, "genetski modificirani organizam". Njihova primjena započela je 1996. godine u SAD-u, komercijalno i široko rasprostranjena u poljoprivredi. GMO su obično biljke ili životinje čiji su genomi modificirani dodavanjem jednog ili više gena druge vrste. Od samog početka su se susreli s kontroverzama i otporom, pod nazivom "Frankenfoods" i bili su podložni bojkotima i prosvjedima koji se i danas nastavljaju u mnogim zemljama.

Protivljenje GMO-u u velikoj je mjeri inspirirano ekološkim stavovima, koji su tvrdili da bi genetski modificirani usjevi i hrana mogli izazvati niz šteta. Tvrdilo se da bi GMO-i mogli oštetiti okoliš, jer su neki bili uzgojeni tako da izdrže ubojice korova, a koji bi se tada smatrali viškom.

Tvrdili su da su GMO-i posebno loši za zemlje u razvoju, obvezujući poljoprivrednike na skupe nove sjemenke koje se ne bi mogle reproducirati i na taj način uništavaju tradicionalnu poljoprivredu. Neki aktivisti nazvali su GMO-e "sjemena samoubojstva", ukazujući na slučajeve poljoprivrednika u Indiji koji su si, zarobljeni u dugovima, uzeli vlastiti život. Možda najvažnije, mnogi protivnici tvrdili su da genetski modificirana hrana predstavlja prijetnju ljudskom zdravlju, što uzrokuje veću učestalost svega - od raka i autizma do dijabetesa i pretilosti.

Ova široka optužnica uzela je svoj danak. Za nekoliko godina, glavni razvojni programer i predlagatelj GMO sjemena, agrokemijska i biotehnološka tvrtka Monsanto iz Missourija, postao je drugi pojam za korporacijsko zlo u velikoj mjeri diljem svijeta.

Ja sam znanstveni pisac po zanimanju i dobro poznajem ove argumente jer sam u tim prvim godinama razvoja GMO-a bio i otvoreni aktivist protiv nove tehnologije. Zajedno s britanskim kolegama založio sam se da uništimo ispitna polja GMO usjeva, za koje smo lobirali da imaju hranu koja sadrži genetski modificirane sastojke zabranjene u supermarketima, pomogao sam organizirati prvu svjetsku kampanju usmjerenu protiv Monsanta, pa čak i sudjelovao u neuspjelom pokušaju krađe u prvoj farmi kloniranih životinja na svijetu.

Otad sam promijenio svoje stajalište o GMO-ima, budući da su se dokazi koji ruše sve navedene tvrdnje tijekom godina gomilali, ali ne smije se zanemariti izvanredan svjetski uspjeh naše kampanje.

Brojne zemlje, od Perua do Rusije, u potpunosti zabranjuju kultiviranje genetski modificiranih usjeva. Samo jedna vrsta GMO-a, ona kukuruzna, odobrena je za uporabu u Europi, a većina europskih zemalja to ionako zabranjuje. Samo nekoliko afričkih zemalja dopuštaju bilo koji GMO. Kina i Indija dopuštaju svojim poljoprivrednicima da uzgajaju genetski modificirani pamuk, ali gotovo ništa više od toga.

Rano istraživanje genetski modificirane pšenice, krumpira i riže bilo je skriveno zbog briga prehrambenih procesora i trgovaca, te su uvedeni strogi propisi, što je iznimno otežalo i poskupjelo dobivanje dozvola za genetski modificirane usjeve bilo gdje u svijetu.

U SAD-u je anti-GMO pokret u početku imao samo ograničeni utjecaj, jer su poljoprivrednici brzo i nadmoćno usvojili genetski modificiranu soju, kukuruz i pamuk. U novije vrijeme, zakoni koji su usvojeni u nekoliko država i Kongresu, obvezali su se na označavanje GMO hrane. Iako je transparentnost u tim pitanjima dobra stvar, često je povezana s kampanjama koje dezinformiraju u vezi s GMO-ima, kao što je tvrdnja da bi oni mogli prenijeti alergijske proteine ​​(netočno). U međuvremenu, znak dobrovoljnog leptira u projektu ne-GMO-a proliferirao se na proizvodima diljem trgovina prehrambenim proizvodima, ponosno prikazan kao zastava navodne čistoće.

Problem nije samo da su gotovo svi alarmi o GMO-u bili lažni. Kampanja protiv GMO-a oduzela je većem dijelu svijeta ključne tehnologije koja poboljšavaju život i pokazala spremnost mnogih ekoloških aktivista i običnih građana da ignoriraju znanost kad ona proturječi njihovim predrasudama. To nije primjer koji nam je potreban upravo sada kada se planet suočava sa stvarnom prijetnjom klimatskih promjena.

Suprotno našim početnim strahovima, ukupni utjecaj genetski modificiranih usjeva uspio je dramatično smanjiti količinu i toksičnost pesticida koji su raspršivali poljoprivrednici zato što inkorporira proteine ​​otrovne za insekte iz bakterije Bacillus thuringiensis. To je omogućilo poljoprivrednicima da se manje oslanjaju na štrcane insekticide. Meta-analiza, koja kombinira rezultate gotovo 150 znanstvenih istraživanja, objavljena je 2014. godine u visoko cijenjenom časopisu PLOS One. Zaključeno je da GMO usjevi koriste 37% manje kemijskog pesticida (tj. insekticida i herbicida) od konvencionalnih verzija istih usjeva, uglavnom zahvaljujući unutarnjoj biološkoj zaštiti novih kukaca protiv insekata.

Smanjenje pesticida posebno je zapaženo u zemljama u razvoju. Primjerice, u Bangladešu sam vidio kako mali poljoprivrednici imaju koristi od Bt vrsta patlidžana. U prošlosti su često prskali svoje usjeve otrovnim kemikalijama čak 100 puta u sezoni da bi se borili s nametnicima. GMO patlidžan im je omogućio da dramatično smanje prskanje insekticidima, na nekim mjestima gotovo na nulu. A sjemenke GMO-a savršeno se reproduciraju. Ti poljoprivrednici u Bangladešu spasili su i podijelili svoje nove Bt sjemenke patlidžana, pomažući svojim susjedima i proširenim obiteljima da spriječe raspršivanje pesticida. Za mnoge usjeve koji su sada u razvoju u afričkim zemljama, kao što su kukuruzno tolerantni sušu, banana i manioka otporni na bolesti, lokalne tvrtke će prodavati sjeme bez naknade, kako bi se poboljšalo stanje seoskih životinja i smanjilo siromaštvo.

Također, nije istina da su GMO usjevi natjerali indijske poljoprivrednike na samoubojstvo. Bt pamuk uveden u Indiju 2002. godine pokazao se kao blagodat. Danas je na domaćem tržištu prisutno više od 90% indijskih površina od pamuka, s 800 različitih konkurentnih Bt pamučnih sorti. Samoubojstvo farmera u Indiji, iako nesumnjivo tragično u svakom pojedinom slučaju, događa se intenzitetom sličnom onom u zemljama poput Škotske ili Francuske, koje ne koriste GMO. Njemački istraživač Matin Qaim procjenjuje da je smanjena uporaba insekticida od strane indijskih farmera, zahvaljujući GMO pamu, mogla izbjeći čak 2,4 milijuna slučajeva trovanja godišnje.

Možda je najrašireniji mit da je GMO hrana nekako loša za ljudsko zdravlje. Grafovi koji pokazuju navodne korelacije između stope autizma i usvajanja GMO usjeva, ili predložene veze između genetskog inženjeringa i stope raka, postali su široko rasprostranjeni internetski meme-i na društvenim mrežama. Istraživanje Pew Research Centra 2015. pokazalo je da samo 37% odraslih Amerikanaca smatra da je sigurno jesti genetski modificiranu hranu, u usporedbi s 88% američkih znanstvenika.

Razlog za toliku razliku je jasan: aktivisti protiv genetski modificiranih organizama proširili su dosta dezinformacija široj javnosti, dok je znanstvena zajednica, u SAD-u i drugdje, već godinama pretiho pozivala da nema osnove za zdravstvenu zabrinutost, što je dovelo do poraza GMO-a.

Masivno izvješće Američke nacionalne akademije znanosti iz 2016. godine zaključilo je da "podaci ne podupiru tvrdnju da su stope raka povećane zbog potrošnje proizvoda genetski modificiranih usjeva". Štoviše, "obrasci promjene u incidenciji raka u SAD-u su općenito slične onima u Velikoj Britaniji i Europi koje sadrže mnogo manju količinu hrane dobivene iz ovih usjeva. "Isti je zaključak za pretilost, dijabetes, celijakijsku bolest, razne alergije i autizam, ukazujući na nema dokaza o višim stopama u zemljama koje koriste GMO".

Pogled da GMO hrana nema nikakvog vidljivog utjecaja na zdravlje sada je konsenzus međunarodne znanstvene zajednice. To uključuje ne samo američku zdravstvenu organizaciju, već američku medicinsku udrugu, Američku udrugu za napredovanje znanosti, Kraljevsko društvo Ujedinjenog Kraljevstva, Francusku akademiju znanosti, Afričku akademiju znanosti i mnoge druge.

Čak je i Europska komisija, koja je obično GMO-skeptična, priznala u izvješću za 2010. godinu: "Glavni zaključak trebao bi biti iz nastojanja više od 130 istraživačkih projekata koji pokrivaju razdoblje od više od 25 godina istraživanja i uključuju više od 500 nezavisnih istraživačkih skupina, a on glasi: biotehnologija, a naročito GMO, nije sama po sebi rizičnija od ... konvencionalnih tehnologija uzgoja biljaka."

Posebno je iznenadujuća za mene bila je snažno formulirana izjava koju je u 2012. godini izdala komisija Američke udruge za unapređenje znanosti. U njoj stoji: "Znanost je sasvim jasna: poboljšanje usjeva modernim molekularnim tehnikama biotehnologije je sigurno za okoliš i zdravlje ljudi." Ovaj je jezik gotovo identičan obliku izjave AAAS-a o klimatskim promjenama iz 2007. godine: "Znanstveni dokazi su jasni: Globalna klimatska promjena uzrokovana ljudskim aktivnostima se događa sada i sve je veća prijetnja društvu."

Doista, to me pitanje prisililo da javno promijenim mišljenje o GMO-ima. Nakon tolikih godina anti-GMO aktivizma od kraja 1990-ih, krenuo sam na pisanje knjiga o temama klimatskih promjena i uložio sam veliki napor u pokušaj da shvatim sve znanstvene činjenice. Proveo sam nekoliko godina proučavajući časopise koji su pregledavali recenziju i raspravljali o pitanju u medijima, inzistirajući na tome da se znanstveni konsenzus o klimatskim promjenama treba ozbiljno shvatiti.

Ali kako bih tako snažno podržao znanstveni konsenzus o klimatskim promjenama istodobno uskraćivanjem znanstvenog konsenzusa o GMO-ima? Shvatio sam da me odbijanje prihvaćanja znanstvenih činjenica o GMO-ima ironično stavlja na istu stranu, kao i one kojima bih prezirno prilijepio etiketu "deniers" zbog njihovog odbijanja prihvaćanja glavnih znanstvenih stajališta o klimatskim promjenama uzrokovanih ljudskim djelovanjem.

Sada postoje poticajni znakovi da više ekoloških skupina za zaštitu okoliša prepoznaju ovu kontradikciju i počinju pomicati svoje položaje. Nedavno je Fond za zaštitu okoliša, jedna od najranijih skupina protiv GMO-a, nakon duge unutarnje rasprave revidirala svoje stajalište o biotehnologiji. EDF, na svoj kredit, sada "prepoznaje upotrebu biotehnologije kao legitimnu primjenu znanosti u potrazi za učinkovitim rješenjima".

Često me napadaju, osobito moji bivši kolege aktivisti, zato što sam promijenio mišljenje o GMO-ima. Ali koja je alternativa? Držati se položaja za koje znam da su lažni kako bih izbjegao gubljenje ugleda? Ekologizam, možda više od bilo koje druge filozofije, zahtijeva znanost. A znanost znači da morate promijeniti svoje mišljenje kad se dokazi promijene, koliko god to bilo nezgodno.

Dakle, što je to s GMO-om što je učinilo ekološke aktiviste toliko skeptičnima? Pravi prigovor, pretpostavljam, oduvijek bio dublji filozofski, o ljudskim bićima koja "brljaju s prirodom" na nove i neizvjesne načine. Ideja tehnološke revolucije odavno predstavlja zabrinutost zelenog pokreta, što se očituje i u dugotrajnoj i jednako pogrešnoj kampanji protiv nuklearne energije.

Ti refleksi objašnjavaju zašto ekološki aktivizam često nije progresivna snaga kao što tvrdi da jest. Držanje progresivnog svjetonazora znači vjerovanje u mogućnost pozitivne promjene, prepoznavanje prošlih poboljšanja i gledanje potencijala znanstvene i tehnološke inovacije u rješavanju najhitnijih problema čovječanstva. U svojoj kampanji protiv GMO-a, ekolozi koketiraju s reakcionarnom politikom, s ciljem da blokiraju inovacije i štite tradicionalne poljoprivredne metode u službi često romantiziranih pojmova nestalih ruralnih idila.

Nadolazeći svijet od 10 milijardi ljudi zahtijeva jasniji i istinski napredni pristup. Veliki izazov bit će proizvesti dovoljno hrane za ovaj ogromni rast stanovništva, istodobno štiteći dovoljno divljih područja kako bi održali neku mjeru bioraznolikosti i kako ne bi došlo do brzog uništenja planeta. Jednostavno ne možemo hraniti visoko konzumentsku populaciju budućnosti pomoću metoda niske produktivnosti iz prošlosti.

Znanost je već pomogla čovječanstvu da skoro ukine glad. Ako ne želimo da stopa siromaštva ponovno poraste u narednim desetljećima, zajedno s ekološkim kolapsom, moramo dopustiti znanstvenicima da nastave s radom. Ne bi ih trebali sprječavati oni koji su već ispunili svoje trbuhe, imaju luksuz da se upuštaju u "pravedničke", loše informirane kampanje protiv novih prehrambenih tehnologija.