Kad smo objavili tekst Branimira Perkovića, u kojem je jednostavno iznio statističke ekonomske podatke iz SFRJ, nakupilo se jako puno nostalgičara, osobito onih iz BiH i Srbije, kojima se podaci iz njegove analize nisu svidjeli. Svatko ima pravo na svoje mišljenje i vlastito sjećanje, ali nitko nema pravo na vlastite činjenice. Kad pričaju kako u Jugoslaviji "nije bilo sirotinje, svi su bili sretni, nije bilo gladnih" - to je vjerojatno najveća laž koja se na ovim prostorima ikada proširila.

O tom blagostanju možda najbolje govore rijetki dokumentarni uratci iz toga vremena. Nažalost, rijetki su iz jednostavnog razloga što je bila takva državna represija da su autori podlijegali oštroj kritici partije i vlasti, a ona nije bila oduševljena "antipropagandom", kako su to nazivali. Uostalom, pogledajte u ovom dokumentarcu redatelja Krste Papića, snimljenom 1969. godine na vinkovačkom kolodvoru, i posebno obratite pažnju na razgovor s voditeljem kolodvora kad ga je napao zašto snima.

Naravno da ima ljudi kojima je u takvoj državi bilo super. U svakom režimu ima onih koji iz njega nekako profitiraju. I u današnjoj Rusiji je mnogim pojedincima super, i u Venezueli također. A nekima je jednostavno u Jugoslaviji "bilo bolje" zato što su bili mladi, spolni organi su im se dizali, bili su zgodni i imali su vjerojatno više seksa nego danas. Sasvim je logično da će takvi reći da je u Jugoslaviji bilo bolje i sve je to legitimno, ali molim vas, ne širite laži kako nije bilo sirotinje ili o nekakvoj pravdi i visokom životnom standardu prosječnog stanovništva. To su bajke kojima treba stati na kraj.

Sljedeća dva dokumentarca datiraju iz 1968. i 1971. godine, a snimio ih je Želimir Žilnik u Novom Sadu.