Evo nas opet. Opet izigravamo isti scenarij s istim uvodom, zapletom i raspletom. Opet su se političkim kadroviranjem nešto opljačkalo, opet se netko oko toga buni i traži te iste političare da "spašavaju", i opet će političari slavodobitno ponuditi ruku spasa. Sve do sljedećeg trenutka kada se scenarij opet ponovlja.

I opet ćemo izigravati isti scenarij. Jer smo glupi? Jer smo nesposobni? Jer smo neobrazovani? Jer smo izgubljeni?

Ne, izigravamo ga jer smo kukavice. Izigravamo ga jer ćemo prihvatiti prodati slobodu za sigurnost. Izigravamo ga jer smo psi koji će rado prihvatiti kosti s gospodareva stola jer su te kosti sigurne, a lov je nesiguran. Pripitomljeni vukovi koji imaju potencijal postati alfa lovci, slobodni i moćni, ali su ih gospodari tijekom generacija pripitomili da im služe u zamjenu za otpatke. Sve za sigurnost. Sve za stabilnost.

Političari su uspostavili takav sistem u kojem lako manipuliraju građanima u zamjenu za njihovu pokornost. Dok se izmjenjuju generacije istih vladarskih političkih obitelji, građani zadovoljno glođu kosti. Eventualno zalaju kada zažele novu kost, a političarima je lako baciti novu gost da primire pse/građane.

U takvom sustavu političari stalno uvjeravaju građane da im je ustvari dobro, da bi im bez političara bilo puno gore. I uspijevaju uvjeriti dovoljnu većinu da im poklanjaju uvijek iznova vlast u zamjenu za sitne privilegije. Kao što psi poklanjaju lojalnost gazdi za otpatke s njegova stola. A s vremenom brdo oglodanih kostiju sasvim prekrije pogled na lovišta gdje bi se mogao uhvatiti sočan komad crvenog mesa. U zadnjoj transformaciji iz vuka u psa uopće više ne postoji ni primisao o mogućnosti samostalnog lova, rizičnog, ali s velikom potencijalnom nagradom. Sve što ostaje je sigurnost i pas više ni da želi ne može postati vuk.

Svjestan sam da se u ovom tekstu miješa alegorija i zbilja te ga to čini konfuznim, ali teško je pronaći riječi za objasniti građanima RH što postaju i na što pristaju. Mnogi su pokušali, s malim ili nikakvim rezultatom. Znatno su uspješniji bili oni koji su nudili još veću kost.

Sve što se događa u Hrvatskoj je krivica njenih građana, točnije većine njenih građana. Ona manjina koja je shvatila prijevaru je većinom iselila. Svaki narod ima političare kakve zaslužuje, pa tako i Hrvati. Nije to krivica ni HDZ-a, ni SDP-a, ni IDS-a ni HNS-a, nego primarno onih koji zbog svog straha daju državi moć da upravlja njihovim životima. A dati državi moć ustvari znači dati moć političarima.

Zar je problem dati glas u zamjenu za radno mjesto u HAC-u, za subvencionirane kamate na stambene kredite, za radno mjesto na kojem si osiguran cijeli život, za poziciju na kojoj se može ukrasti više nego inače, za "upasti preko reda" u bolnici...Jedan glas ne znači ništa, zar ne? Ali nije jedan glas jer ima puno onih koji razmišljaju tvojom sluganskom logikom.

Rezultati takvog sustava su katastrofalni; gospodarsko nazadovanje, masovno iseljavanje, visoka nezaposlenost, nesigurno tržište rada, loša radnička prava, korumpirano pravosuđe, smrtonosno zdravstvo. Ali koga briga ako propadamo, glavno da stabilno propadamo, zar ne?

Čak i kada se probudi nekakva želja za otporom i slobodom, ona je kratkog vijeka. Jako brzo se ispostavi da psi ne laju za slobodom nego za još većom kosti. Čak i kada građanin RH podigne glas zbog nečega, kada zareži, kada pokaže zube, to nije zbog želje za oslobođenjem nego zbog želje za malo većom kosti.

Da parafraziram popularni youtube video od prije par godina; Što reći? Kome porati posluku? Onima koji gledaju, a ne vide? Onima koji slušaju, a ne čuju? Onima koji misle, a ne razmišljaju? Onima koji bi htjeli biti slobodni, a htjeli bi biti apsolutno sigurni?

Sloboda zahtijeva mudrost da se zaželi i hrabrost da se ostvari. Hrvatskoj treba mudrosti i hrabrosti. U protivnom će ostati samo brdo kostiju.