Estonski učitelji su se izborili za povišicu. Neka to bude primjer drugima.

Estonija je prošle godine iznenadila mnoge kad su njeni učenici na PISA testu izbili na 1. mjesto među svim europskim državama u dva od tri predmeta (znanost i matematika) ostavivši iza sebe tradicionalne prvake Fince i viceprvake Švicarce. Europa se mijenja, Estonija uz gospodarski rast ozbiljno preuzima vodeću poziciju i u kvaliteti obrazovanja. U čemu je tajna uspjeha estonskog obrazovnog sustava istražio je Thomas Hatch, profesor na učiteljskom koledžu Sveučilišta Columbia u SAD-u, direktor Nacionalnog centra za restrukturiranje edukacije i školstva (NCREST) i osnivač web stranice International Education News.

Mnoge je iznenadio podatak o estonskom obrazovnom sustavu da je, u stvari, vrlo uspješan (koristeći konvencionalne kriterije međunarodnih testova kao što je PISA). Čak i među medijima, obrazovna reforma Estonije privlačila je znatno manje pozornosti od ostalih uspješnih zemalja poput Finske i Singapura. Ipak, Estonija ostvaruje dosljedno visoke rezultate na PISA testovima još od 2006. godine. U 2015. godini Estonija je svrstana među prvih deset zemalja u matematici i čitanju na PISA-i, a u znanosti je bila treća na svijetu iza Singapura i Japana.

Možda je najimpresivniji podatak da Estonija ima jedan od najpristojnijih rezultata među svim zemljama koje sudjeluju u PISA testovima. Iako je estonska populacija u velikoj mjeri homogena, postoje različite skupine nižih škola na ruskom jeziku, kao i znatne razlike u veličini i izvedbi škola u gradovima i ruralnim područjima. Iako je Estonija, prema prosječnom broju učenika u razrednom odjeljenju i učitelja na 100.000 učenika među posljednjima, te brojke skrivaju činjenicu da postoje neke vrlo male seoske škole, s naročito niskim omjerima (i učenicima različitih dobnih skupina), ali i mnogo gradskih škola s veličinom razreda većom od prosjeka OECD-a. Unatoč tim razlikama, učenici u prosjeku polučuju dobre rezultate u svim regijama, s najnižim postotkom učenika koji imaju slabije rezultate među zemljama Europe.

Drugo je iznenađenje što estonski učenici polučuju tako dobre rezultate unatoč starijoj nastavnoj populaciji i poteškoćama pri privlačenju novih nastavnika. Gotovo polovica estonskih učitelja ima više od 50 godina, a imaju i jednu od najnižih prosječnih učiteljskih plaća među zemljama OECD-a. Iako većina učitelja izražava zadovoljstvo svojim poslom, samo 14% smatra da je učiteljska struka dovoljno vrednovana u društvu. Svakako su nastavnici važni. Druge zemlje s visokom izvedbom, poput Finske i Singapura, pokazuju vrijednost dobro pripremljenih i dobro plaćenih učitelja - ali Estonija pokazuje da je moguće imati odličan obrazovni sustav i održati ga i poboljšati - čak i s problemima u samom sustavu.

Estonci opisuju svoj sustav kao onaj u kojem škole, voditelji škola i nastavnici imaju veliku dozu autonomije. Škole moraju osigurati minimalni broj sati nastave u zajedničkim predmetima, ali također imaju određenu širinu u naglašavanju posebnog interesa poput umjetnosti, tehnologije ili prirodnih znanosti. Kao rezultat toga, neki učenici mogu završiti s više sati matematike i znanosti, a drugi u umjetnosti i jeziku. Ipak, estonski učenici u prosjeku pokazuju dosljedno visoku izvedbu.

S obzirom na ove odlične rezultate, za mene je jedno od najvećih otkrića izbor škole u Estoniji. Dok se učenicima jamči mjesto u javnoj školi u njihovoj četvrti, mogu se prijaviti za privatne škole, selektivne škole ili drugu školu u susjedstvu ako u njima ima prostora. U većini privatnih škola, školarina je u velikoj mjeri subvencionirana od strane države, ali škole mogu naplatiti dodatne naknade koje ih mogu učiniti da ne budu dostupne nekim učenicima. Neke od privatnih škola su vjerske škole ili međunarodne škole, ali posljednjih godina niz različitih skupina osniva vlastite privatne škole. Razgovarao sam s osnivačima dviju privatnih škola i oboje opisuju kako su se roditelji spojili da bi osnovali vlastite škole jer nisu bili zadovoljni opcijama koje je nudila država u njihovoj blizini. U oba slučaja, osnivači su opisali spremnost Ministarstva prosvjete da pomaže i podupire napore za osnivanje novih škola. Kao što se kaže, u Estoniji je "fleksibilan" stav prema propisima, a dužnosnici shvaćaju da "ako postoji problem, oni ga trebaju riješiti pa svi pomažu". Dok je u Estoniji privatno samo oko 5% škola, postoje i javne škole koje su opisane kao "elitne" i selektivne. Da bi upisali takvu školu, 6-godišnjaci moraju proći posebni test za koji mnogi idu u mentorski centar na pripreme.

Slijedom toga, testiranje s visokim ulogom dolazi tek na izlaznom ispitu na kraju srednje škole. Rezultati izlaznih ispita objavljuju se u novinama, a često se objavljuju i rangiranja srednjih škola, no nema nikakve posebne nagrade. U osnovnim i nižim srednjim školama, nacionalne procjene su strogo ograničene na "testove uzorkovanja", kao u Finskoj, koje polaže samo dio učenika na kraju 3., 6. i 9. razreda. Rezultati tih testova se ne objavljuju, već pružaju školama, općinama i Ministarstvu način procjene izvedbe i vođenja politike.

Čak je i estonski sustav nadzornih škola znatno manje nametljiv nego u mnogim drugim zemljama. U Engleskoj, na primjer, inspektori iz Ofsteda (Ured za standarde obrazovanja, dječje usluge i vještine) "obavljaju stotine inspekcija i regulatornih posjeta diljem Engleske i objavljuju rezultate online". Nasuprot tome, u Estoniji nema odvojenih inspekcije, a ne provodi se ni zajednička cjelovita inspekcija. Umjesto toga, Ministarstvo prosvjete i istraživanja provodi pojedinačne školske inspekcije prvenstveno za aplikacije za licenciranje ili u slučaju pritužbi. Bivši voditelj Ureda školskih inspekcija u Estoniji mi je objasnio: "sustav procjene škola u Estoniji nije složen, i to je jedan od najboljih dijelova našeg sustava". Kad sam ga zamolio da opiše kako zna je li bilo škola koje su imale poteškoća, odgovorio je da bi ga netko zvao. To je neka vrsta upravljanja putem "telefonskog poziva" (slično "upravljanju šetnjama" koje su utemeljili osnivači tvrtke Hewlett Packard u SAD-u), što odražava malu veličinu Estonije i moćne društvene mreže koje povezuju gotovo sve.

Kao što je objasnio jedan od mojih domaćina, Estonici vjeruju da su svi građani ove zemlje međusobno udaljeni samo dva telefonska poziva.

Iako mnoge zemlje pružaju određenu potporu obrazovanju u ranom djetinjstvu, iznenađujuće je što Estonija osigurava pravo na općinsko financiranje obrazovanja u ranom djetinjstvu za svako dijete koje počinje u dobi od jedne i pol godine. Kao posljedica toga, predškolu upisuje gotovo 90% djece u dobi između 3 i 7 godina (kada djeca započinju prvi razred). Kao što je jedan djelatnik Ministarstva komentirao, to nije "proslavljeno čuvanje djece", ti rani odgojni centri imaju nacionalni nastavni plan koji naglašava sedam aspekata razvoja, uključujući umjetnost, glazbu, pokret, jezik i matematiku. U predškolskoj ustanovi koju sam posjetio, učenici sudjeluju dva sata dnevno u malim grupama za podučavanje. Djeca koja govore drugi jezik kod kuće također počinju učiti estonski u dobi od tri godine; a svi koji završe nastavni plan i program dobivaju karticu školske spremnosti koja dokumentira razvoj svakog djeteta. Štoviše, odgajateljice u ranom djetinjstvu u Estoniji moraju imati diplomu u obrazovanju za djecu najranije dobi, znatno viši standard nego u mnogim drugim zemljama, uključujući i "vrhunske" poput Singapura.

Još jedno iznenađenje, državna i općinska potpora obrazovanju proširuje se i na izvannastavne aktivnosti. Estonija ima cijeli sustav škola "iz hobija" i rada s mladima (nasljeđe iz sovjetskog sustava) u kojem djeca mogu sudjelovati. Ustvari, studenti dobivaju sredstva od njihove općine da bi sudjelovali u barem jednoj aktivnosti svakog vikenda. Prema standardu za hobijsko obrazovanje, ciljevi uključuju da se pomogne mladim ljudima da se razvijaju "u članove društva s dobrim vještinama". Ove "vikend škole" pružaju poduku i aktivnosti u sportu, tehnologiji, kulturi, prirodi, glazbi ili drugoj umjetnosti. Poput predškolskih ustanova u Estoniji, škole za hobi mogu se osnivati i privatno uz jednaku potporu lokalne samouprave kao i one državne. U tim školama nastavnici, često sveučilišni studenti ili drugi stručnjaci iz određenog predmeta, rade s grupama učenika. U jednoj hobi školi koju sam posjetio, fizičari i astronomi na obližnjem sveučilištu ponudili su tečaj na kojem su učenici sudjelovali u razvoju satelita koji je potom poslan u svemir.

Vidio sam primjere korištenja tehnologije (uključujući programska predavanja u gotovo svakoj predškolskoj, osnovnoj, srednjoj i hobi školi koju sam posjetio), bio sam iznenađen kad sam čuo da su Estonci nezadovoljni razinom tehnološke integracije u školama. Prema OECD-ovom Međunarodnom istraživanju učenja i učenja (TALIS), samo 29% estonskih nastavnika koristi informatičku tehnologiju za učeničke projekte ili rad u učionici. Iako se Estonija etablirala kao svjetski lider u e-uslugama - nudeći online glasanje i priliku da se registrirate online za nekoliko minuta - Estonija nema mnogo sektora u informatičkom obrazovanju. Zapravo, kad sam zatražio posjet lokalnoj tvrtki za informatičko obrazovanje, moje estonske kolege nisu znale gdje da potraže; i kad sam se povezao s jednom lokalnom tvrtkom (koja razvija platformu za učitelje kako bi podijelili svoj rad), rekli su mi da nisu sigurni hoće li svojim investitorima reći da su jedna od rijetkih edtech tvrtki ili jedina takva tvrtka u Estoniji.

Naravno, svaki obrazovni sustav ima neke probleme. U Estoniji, pored zabrinutosti za učiteljsku profesiju, postoji ozbiljna zabrinutost da je nastava previše tradicionalna i da su neki učenici odvojeni ili pretjerano naglašeni. Bez obzira na to, s obzirom na obrazovni uspjeh u Estoniji, također je neobično vidjeti broj novih inicijativa koje su u tijeku kako bi se sustav nastavio kretati naprijed. To uključuje stalne napore za privlačenje novih nastavnika, među njima povećanje plaća nastavnika za više od 40% tijekom posljednjih 5 godina.

Ministarstvo također provodi inicijative za usmjeravanje fokusa poučavanja i učenja na svim razinama obrazovanja kako bi podržao razvoj osam kompetencija koje obuhvaćaju kognitivne i društvene vještine, kreativnost i poduzetništvo; stvoriti sustav u službi učitelja koji će podržati taj fokus; te da se efikasnije koriste digitalne tehnologije u tom procesu. Ministarstvo također podržava napore za razvijanje procjena za neke od tih kompetencija koje bi mogle povećati vjerojatnost da ih škole i učitelji ugrade u svoje nastavne planove i programe. Ustvari, prije pet godina, Estonija je promijenila zahtjeve za izlazak iz srednje škole za sve učenike širom zemlje. Sada, umjesto da se polažu tri obvezna ispita (maternji jezik - estonski ili ruski, strani jezik i matematika) i još dva predmeta po izboru, svi učenici moraju napraviti istraživački projekt ili "praktični projekt" kako bi diplomirali. Istraživački projekti uključuju konvencionalne studije i metode istraživanja kao što su provođenje eksperimenta u fizici ili istraživanje grupe učenika. Praktični projekti uključuju organiziranje lokalnih Olimpijskih igara ili razvoj zbirke insekata za muzej. Oba su projekta osmišljena kako bi potaknuli interdisciplinarni rad i promovirali razvoj glavnih kompetencija.

Na kraju dana, priča o uspjehu Estonije na međunarodnim testovima možda neće biti toliko iznenađujuća. Svi učenici imaju zajamčeno pravo na osnovno i srednje obrazovanje. Država podržava obrazovanje od najranije dječje dobi kao i vannastavne aktivnosti u srednjim školama. Sve te mogućnosti učenja usklađene su s nacionalnim okvirima kurikuluma koji naglašava vještine jezika, matematike i znanosti, ali podupire i druge aspekte razvoja. Škole, ravnatelji i učitelji u Estoniji imaju veliku autonomiju, ali imaju i relativno mali broj udžbenika, materijala, nacionalnih ocjena, uzoraka i ispita s visokim ulogom što im pomaže održati sustav usredotočen i na putu. Učiteljska populacija stari i nastava može biti tradicionalna, ali estonski učitelji zato provode manje vremena na administrativnim zadacima i "održavanju reda", a više vremena na podučavanju i učenju od svojih kolega u većini drugih zemalja. Sve ovo se odvija u maloj zemlji, gdje svatko kao da zna sve ostale. To je također zemlja s populacijom poznatoj po napornom radu i metodološkom pristupu koji su neki od mojih kolega ovdje opisali kao oblik "njemačke točnosti". U obrazovanju taj se pristup primjenjuje na ciljeve koji su čvrsto povezani s vrstama aktivnosti i ishoda očekivanim prema međunarodnim procjenama.

Ukratko, Estonci su razvili koherentan i usklađen sustav obrazovanja koji počinje u ranom djetinjstvu i proteže se izvan redovitog školskog dana, a oni su to učinili na mjestu gdje su prije manje od 30 godina osnovna dobra bila nedostupna mnogima, a telefon je bio luksuz.