Jesam li ja jedina koja smatra da je cijela ova korona lakrdija pomno inscenirana kako bi se društvo podijelilo u dva suprotstavljena tabora, dok je prava istina nešto deseto, a iza kulisa se odvija pitaj boga što?

Doduše, ljudi se i sami po sebi vole dijeliti na taj način. Pripadanje skupini daje osjećaj važnosti i pripadnosti, a uspoređivanje sa onima koji su na suprotnoj strani, koji su, naravno, u našim očima na neki način manjkavi i inferiorni nama, daje osjećaj superiornosti i miluje ego.

Tako se i u ovoj lakrdiji većina podijelila u dva tabora, ovisno o tome koje karakteristike im više laskaju egu.

Oni koji žele sebe smatrati razumnim sljedbenicima znanosti (jer reći da slijediš znanost, pa makar nitko ne razumio skroz što to znači, automatski ti diže IQ za 20 bodova u tuđim očima), a ujedno i suosjećajnim i dobrim osobama, svrstat će sebe među koronaše, maskaše, ili kako već ih želimo nazvati. Pa će sebe uzdizati kao vrhunac plemenitosti zato što nose neku krpu na licu i doma gledaju Netflix, a druge osuđivati kao sebične zato što su se usudili propitati svetost i nepogrešivost njihove vjere.

Drugi pak sebe radije promatraju kao rijetke "probuđene" pojedince u moru slijepaca, pa će na temelju nekoliko opskurnih linkova i YouTube videa sebe proglasiti prorokom koji je uvidio jedinu Istinu s velikim I, te si uzeti za zadatak tu Istinu nesebično dijeliti s neprosvijetljenim pučanstvom, to jest, "ovcama". No, s druge strane, te ovce su im isto tako i potrebne, jer bez uspoređivanja s njima ne bi mogli dobiti taj toliko traženi osjećaj superiornosti i pravičnosti u svojoj borbi za Istinu.

Ja, kao i uvijek, mislim da je istina malo u sredini, a malo u nečem sasvim desetom. Obje skupine su i u pravu i u krivu, i jednako mi idu na živce. Rijetko nailazim na uravnotežena, nepristrana i nezavisna mišljenja koja ne spadaju u papagajsko ponavljanje izlizanog narativa, tj. dogme jednog od ovih tabora. Stari je to recept, podijeli pa vladaj, a ljudi ga i dalje puše. I pušit će ga i dalje sve dok im je vlastiti ego i osjećaj da su "u pravu", tj. nadmoćniji nad nekim zato što su oni pro-x a drugi su anti-x, važniji od suradnje, mira i otvorenosti za tuđu perspektivu.

Takav ego onda lako iskoriste oni koji su na vlasti, još ga dodatno potpire, i eto dobiju savršeno topovsko meso koje će ginuti za njih i ostvarivati njihove interese, a zauzvrat dobiti samo osjećaj pravičnosti i pripadanja nekoj izmišljenoj skupini. Tako započinju svi ratovi, a čovječanstvo nikako da se opameti.