Usred nogometne euforije jedna vijest nam je gotovo promakla, kao da ju je Vlada pokušala neprimjetno prošuljati da se ne čuje. A riječ je o velikoj stvari, moguće čak i prekretnici za hrvatsku fiskalnu politiku.

Vlada je prihvatila i u Sabor poslala prijedlog novog zakona o fiskalnoj odgovornosti, kojim se uvode tri pravila: pravilo strukturnog salda, što znači da će RH imati srednjoročne proračunske ciljeve koji će se ostvarivati prema jasnim pravilima prilagodbe; drugo pravilo znači da država svoje rashode na godišnjoj razini neće povećati većom stopom od one po kojoj raste BDP; i treće pravilo određuje koliko se godišnje mora smanjiti udio javnog duga u BDP-u. Prema europskim kriterijima, javni dug ne bi smio prijeći 60 posto BDP-a, a ako je veći, mora se svake godine smanjivati. Vlada je odredila da se godišnje smanjuje za jednu dvadesetinu razlike između udjela javnog duga u BDP-u i spomenutih 60 posto.

U hrvatskom slučaju, kad je udio javnog duga 77 posto, da se svake godine javni dug mora smanjivati za jednu dvadesetinu od 17 posto, odnosno da bi trebao padati za manje od jednog postotnog poena godišnje. Vlada je u svojim proračunskim projekcijama iznijela i ambiciozniji plan pa bi u ovoj godini javni dug trebao pasti za tri postotna poena.

– Ovim zakonom implementira se sve ono što smo proteklih godina ne samo spoznali, nego i iskusili u smislu upravljanja javnim financijama. Na neki način dajemo pravni pečat onome što do sada činimo i što ćemo činiti, ali isto tako i stvaramo određene obveze za sve iduće vlade i sve one koji budu upravljali javnim financijama – pojasnio je ministar financija Zdravko Marić, prenosi Novi list.

Zakon bi trebao ojačati neovisnost Povjerenstva za fiskalnu politiku, u kojem više neće biti predstavnika Sabora. Predsjednika Povjerenstva birat će se na javnom natječaju, a njegovi bi članovi bili predstavnici Državnog ureda za reviziju, Hrvatske narodne banke, Ekonomskog instituta Zagreb, Instituta za javne financije te ekonomskih i pravnih fakulteta.

Ovo je svakako dobra vijest jer država konačno ide ka balansiranju budžeta i ograničavanju javne potrošnje. Iako druge države imaju puno striktnije zakone od ovoga (npr. Singapur ograničava udio državne potrošnje u BDP-u), ovo je korak u dobrom smjeru. Fiskalna odgovornost prijašnjim vladama bila je apsolutna nepoznanica, zato smo završili s toliko visokim javnim dugom koji se konstantno povećava i s prevelikim udjelom države u gospodarstvu. Ministar Marić je krenuo u dobrom smjeru, samo mu treba još malo hrabrosti i volje pa da ozbiljno sreže javnu potrošnju i upravu.