Do saveznih izbora u Njemačkoj ostalo je još pet tjedana, ali neke stvari već su prilično jasne. Ako ne dođe do nekog tektonskog i nenadanog poremećaja, sljedeći njemački kancelar bit će demokršćanin Friedrich Merz, a vladu će sastaviti crno-crveno-zelena koalicija.

Prema najnovijim anketama, Merzov CDU ima 30 ili 31 posto podrške njemačkih birača. Desni AfD, kojeg preziru politički establišment i mediji, sada je na 22 posto i ima tendenciju jačanja. Socijaldemokrati su na 14 do 16 posto, a Zeleni na oko 13 posto, s time da je SPD u trendu pada, a Zeleni rastu.

Liberalni FDP sada podržava samo trećina od onog broja birača koje su imali na prošlim saveznim izborima 2021. godine. Tada su osvojili 11,5 posto glasova, a sada po anketama dobivaju 3 do 4 posto, što je ispod izbornog praga. Očito su im birači jako zamjerili sudjelovanje u semaforskoj koaliciji sa socijaldemokratima i zelenima. Većina njihovih dosadašnjih birača u međuvremenu se priklonila AfD-u.

Matematika je jasna. Merz će nakon izbora prvi dobiti priliku za sastavljanje vlade i imat će samo dva moguća izbora: koaliciju s AfD-om ili široku koaliciju sa socijaldemokratima i zelenima. Prvu mogućnost je već mnogo puta jasno odbacio. Zadnji put, prije tri dana nije mogao biti jasniji:

"Ne surađujemo sa strankom koja je ksenofobna, koja je antisemitska, koja u svojim redovima ima desne radikale, koja u svojim redovima drži kriminalce, strankom koja koketira s Rusijom i želi napustiti Europsku uniju i NATO. Kada bismo to učinili, prodali bismo dušu CDU-a."

Na pitanje može li održati obećanje, odgovara: "Da, ispunit ću ga. Uz ovaj odgovor vežem svoju sudbinu kao stranačkog šefa CDU-a."

Usporedio je AfD s nacistima, odnosno načinom kako su došli na vlast, pa je zaključio da bi AfD na vlasti samo još više ojačao i na izborima 2029. postao najjača stranka. "Idući izbori nakon toga dolaze 2033. Mislim da nam je dosta bila jedna '33.", dodaje.

Dakle, preostaje samo jedna mogućnost, a to je koalicija s crvenima i zelenima koji su, uz podršku FDP-a, vodili dosadašnju vladu. Tu je tzv. "semaforsku" vladu upravo Merz posljednjih mjeseci najviše kritizirao. Nazvao je njenu politiku "bankrotiranom" i tvrdi da je Njemačkoj potreban "preokret". No, kako učiniti preokret s istim tim ljudima?

Po ekonomskim pitanjima, Merz se drži klasičnog liberalizma i, barem prema njegovim objavama u ovoj kampanji, ima namjeru provesti određene reforme kako bi oslobodio kompanije i rad pretjeranog tereta i oživio uspavano njemačko gospodarstvo.

"Moramo se izvući iz strukturne slabosti našeg gospodarstva, iz promašene energetske politike i subvencioniranja nezaposlenosti. Svatko tko je vrijedan zarađuje razumnu plaću i više neto od bruto", napisao je nedavno na X-u. Također i ovo: "Naš cilj je gospodarski rast od 2 posto – s nižim porezima na dobit, manje birokracije i fleksibilnijim pravilima tržišta rada. Bez jake ekonomije, stvari ne funkcioniraju."

Međutim, ove ciljeve teško će moći ostvariti u vladi s SPD-om i Zelenima. Bivši kancelar Olaf Scholz i SPD čak i nisu toliki problem kao Zeleni, koji u ovoj kampanji obećavaju upravo suprotnu ekonomsku politiku. Kandidat Zelenih za kancelara, Robert Habeck, najavljuje povećanje poreza na kapitalnu dobit od dionica i štednje. S obzirom na sve lošiji rejting socijaldemokrata, bez Zelenih će biti nemoguće sastaviti vladu koja bi izbjegla AfD.

Jasno je, dakle, da će pregovori oko nove koalicije biti dugotrajni i jako teški. Jasno je i to da će Merz morati napraviti brojne ustupke, i to upravo na području koje je Nijemcima sada iznimno bitno, a to je ekonomija. U trenutku kada brojne kompanije prijavljuju stečaj, kada je neizvjesnost u zraku i troškovi gospodarstva rastu, buduća crno-crveno-zelena vlada zbog unutarnjih ideoloških sukoba neće biti u stanju adekvatno odgovoriti na krizu. Ona će ju još više produbiti.

Merzu je sve to jasno, pokušat će uvjetovati ekonomsku reformu, ali nešto će morati dati ljevičarima zauzvrat. To bi, po svemu sudeći, mogla biti cenzura na društvenim mrežama.

Berlinska novinarka i politička komentatorica Beatrice Achtenberg istaknula je u članku za NZZ da u najnovijem "Merzmailu", njegovom tjednom biltenu, Merz pita znači li sloboda izražavanja u digitalnom dobu – koje karakteriziraju platforme kao što su Facebook, X, Instagram i Tiktok – da je svakome dopušteno izraziti bilo što, "bez obzira na to je li ispravno ili pogrešno."

Achtenberg odmah nudi Merzu odgovor na njegovo pitanje. "Odgovor je zapravo jednostavan: Da, lažne tvrdnje također su obuhvaćene slobodom izražavanja u Njemačkoj, sve dok nisu zabranjene kaznenim zakonom, poput uvrede, klevete ili poticanja na mržnju."

"Vjerojatno nije slučajno što čelnik CDU-a više zvuči kao Robert Habeck nego kao buržoaski spasitelj. Platforma X uvijek je bila trn u oku zelenom kandidatu za kancelara. Želi ih pobliže regulirati, kako kažu Zeleni. Ili drugim riječima: više ćemo cenzurirati.

U zadnje vrijeme Merz očito više ne želi riskirati. Od njegove karakteristične jasne oštrice, koju su mu protivnici uvijek predbacivali, nije ostalo puno.

Prema njegovoj računici, sve bi mu to moglo utrti put do kancelara - zaštitni zid prema AfD-u znači da ionako kao mogući koalicijski partneri ostaju samo SPD i Zeleni. Njima bi se trebalo svidjeti što se Merz pred izbore toliko razigrava. Ali vjerojatno će prestrašiti konzervativno-liberalne birače. A birače AfD-a, od kojih su mnogi nekoć lojalno glasali za Uniju, sigurno neće ponovno pridobiti njegov otpor protiv digitalnih medija", zaključuje Achterberg.

Ispada da će za neulazak AfD-a u vladu Nijemci platiti slobodom govora. Budući da je Njemačka članica Europske unije, njena politika će uvelike utjecati na Europsku komisiju, što znači da ovu izbornu trgovinu neće platiti samo građani Njemačke, već i cijele EU.

Čelnik FDP-a Christian Lindner nada se uzletu svoje stranke u predizbornoj kampanji i sanja crno-žutu vladu koju bi sastavili CDU i FDP s kancelarom Merzom. To bi objektivno bila najbolja kombinacija za Njemačku jer bi jedina mogla jamčiti gospodarski oporavak i napredak. Međutim, šanse da do takve koalicije dođe nisu realne. FDP bi vrlo lako mogao prijeći magičnih 5 posto i ući u Bundestag, ali neće imati ni približno zastupničkih mjesta kao dosad te neće biti u mogućnosti pružiti dovoljno glasova Merzu za sastavljanje takve vlade.

Ako do široke crno-crveno-zelene koalicije ne bude moglo doći jer se partneri neće moći dogovoriti kao što je to slučaj u Austriji, CDU i AfD bi ipak na kraju mogli sastaviti vladu. Iako je Merz kategorički protiv toga, dio njegove stranke ne dijeli njegov stav. I ne smije se zanemariti volja birača, koja jasno pokazuje da Nijemci ne žele još jednu lijevu vladu. Merz je rekao da on jamči svojom funkcijom, kao predsjednik CDU-a, da njegova stranka neće koalirati s AfD-om, što znači da bi on u tom slučaju podnio ostavku i prepustio pregovore s "neželjenim" partnerom drugima.

Bilo kako bilo, Njemačkoj predstoji razdoblje krajnje neizvjesnosti koje sigurno neće završiti na dan izbora i objavom izbornih rezultata.