"Ekonomska politika semaforske koalicije bila je od prvog dana obilježena neobuzdanom vjerom u državu, dubokim nepovjerenjem prema tržišnim procesima i prije svega misionarskom željom za mikroupravljanjem cijelih industrija i poduzeća", objavio je na X-u Friedrich Merz, kandidat za kancelara CDU-a (demokršćani), po anketama trenutno najjače stranke u Njemačkoj i najvjerojatnije sljedeći kancelar.

Ako samo riječ "semaforska" zamijenite riječju "HDZ-ova", s istim tim sadržajem, mogli bismo komotno povjerovati da priča o Vladi Andreja Plenkovića u Hrvatskoj. Jer kompletan ostatak Merzove rečenice savršeno opisuje rad Plenkovićevih vlada posljednjih barem 5 godina.

Zanimljivo je da je Merz na čelu njemačkih demokršćana, oni su dio grupacije EPP-a (Pučani) u Europskom parlamentu skupa s HDZ-om. To bi, dakle, trebala biti politička filozofija slična HDZ-ovoj. A opet, kao da uspoređujemo nebo i zemlju.

Merz osuđuje neobuzdanu vjeru u državu, a Plenković istinski vjeruje da je država rješenje svakog problema. Merz osuđuje nepovjerenje vladajućih prema tržišnim procesima, a Plenković se godinama trudi državnim aparatom, javnim novcem i silom poremetiti tržišne procese. Plenković ide i korak dalje pa se ni najmanje ne ustručava provoditi i klasične politike socijalizma, poput kontrole cijena, i još se javno hvali time kao da je osvojio Mjesec.

Ne mogu ne primijetiti koliko razlike može biti među dvojicom državnika koji deklarativno pripadaju istoj političkoj grupaciji, a opet su svjetonazorski dijametralno suprotstavljeni jedan drugome. Plenković se hvali državnim intervencionizmom koji je proizveo inflaciju i osiromašio građane RH, a Merz obećava neku drukčiju budućnost za Nijemce - budućnost slobode i prosperiteta.

Znam da je u Njemačkoj sada predizborno vrijeme pa političari obećavaju brda i doline, sve mi je to jasno. Ali Plenković ni pred izbore ne bi govorio ovako lijepo o slobodi i potrebi da se oslobodimo državnog intervencionizma.

To nam pokazuje jednu još bitniju stvar - razliku između mentaliteta opće njemačke javnosti i onoga u Hrvatskoj; razliku između njemačkih birača i hrvatskih. Jer da u Hrvatskoj postoji realna potražnja birača za političarima koji bi zagovarali slobodu, onda bi i kod nas najpopularniji političari držali takve govore kao Merz. Budući da naša javnost želi čuti sasvim drugu priču (točnije, kod nas traže bajku), onda to što traže i dobivaju.