Profesor s Filozofskog fakulteta u Zagrebu posljednjih dana želi ući u raspravu s Liberalom. Prihvaćamo...

Pavel Gregorić, zagrebački filozof posljednjih je dana više puta na Twitteru iskazao želju rasprave s Liberalom. Ja sam uvijek za to, zašto ne? Ali Twitter mi se čini kao platforma na kojoj nije moguće ozbiljno raspravljati jer daje prekratak prostor za komentar, a gospodin Gregorić obožava postaviti pitanje koje iziskuje dugo objašnjavanje. S druge strane, ne želi odgovoriti ni na jedno pitanje koje postavite njemu.

I voli podmetati, izvlačiti krive zaključke i pogrešno interpretirati ono što kažete. OK, nema problema. Prihvaćam igru pa ću objasniti neke stvari koje mi se čini da nije dobro shvatio.

Gregorić, čini se kao veliki katastrofičar po pitanju klimatskih promjena i štovatelj Grete Thunberg, na moj prvi članak o Gretinom nastupu odgovorio je podmetanjem Nine Raspudića, konzervativnog političkog komentatora, uz komentar: "Očekivani mirrorring ideološki motiviranih teza: Liberal_HR i Nino Raspudić."

Ako otvorite članak koji je Pavel Gregurić tu pokušao podvaliti kao "mirrorring teza s Liberalom", vidjet ćete da Raspudić ne govori iste stvari kao ja, ni približno. On priča o Gretinim roditeljima i njihovim obiteljskim odnosima, što je po meni potpuno nebitno za ovu priču. Nisam ni pročitao Raspudićev članak do kraja, ne sviđa mi se takva argumentacija. I inače ne pratim desničarske portale jer nemam što zanimljivo tamo naći. No, što je Gregorić htio reći usporedbom Liberala i Raspudića?

Kakav "ideološki motivirani mirrorring"? Koja je to ideologija? Ako želi reći da Raspudić i ja pripadamo istoj ideologiji zato što (ne iz istih razloga) ne štujemo Gretu i njenu propovijed, duboko se prevario. Koliko je meni poznato, iako ga ne pratim previše, pretpostavljam da je Raspudić konzervativac. A kakvi su moji stavovi o konzervatizmu i njegovim idejama, mislim da je jasno svakome tko prati Liberal. U svim svjetonazorskim i skoro svim ekonomskim temama moji stavovi su suprotstavljeni stavovima hrvatskih konzervativaca. Ako se negdje slučajno dogodi da se slažem s Raspudićem po nekom pitanju, to ne znači da se slažemo iz istih razloga i motiva niti da automatski dijelimo istu ideologiju.

Gregorić, kao profesor filozofije, trebao bi znati osnove političke filozofije i koje su osnovne razlike između liberalizma i konzervatizma. Isto tako, trebao bi znati da stav o iznimno emotivnom nastupu jedne djevojke ne može definirati nečiji svjetonazor.

Ako se nekoga može optužiti da je ideološki motiviran po pitanju Grete i klimatskih promjena, onda sam ja zadnja osoba za to. Ja sam klasični liberal, a liberalima ideologija ostavlja dosta velik prostor za samostalno zaključivanje o ovoj temi. Ideologije liberalizma općenito teže većim osobnim slobodama, ali isto tako liberalizam upozorava da su naše slobode omeđene slobodama drugih. Slobodno tržište znači da svatko može unositi vlastita sredstva u konkurenciju s bilo kojom drugom osobom dok poštuje zakone pravde. Ovo "zakone pravde" je ovdje jako bitno, zato što to znači da ne smijemo kršiti prava i slobode drugih. Kod klimatskih promjena je stvar za nas, koji vjerujemo u što veće osobne slobode pojedinca, vrlo komplicirana jer se radi o tome da onaj tko svojim djelovanjem onečišćuje okoliš nanosi štetu drugim osobama pa bi posao države trebao biti da tu intervenira.

Profesor Gregorić, ako misli da je moj stav o klimi uvjetovan ideologijom, onda očito ne zna ništa o mojoj ideologiji i njenim postulatima. Možda će ovo iznenaditi mnoge, ali znate li tko je bio prvi čovjek koji je predlagao nešto slično onome što se danas zove "carbon tax" iliti porez na ugljik? Milton Friedman, prvak klasičnog liberalizma u 20. stoljeću kojeg njegovi današnji protivnici nazivaju neoliberalom (iako on sebe nije nikada tako nazvao - uvijek je bio liberal). Da, Friedman, veliki zagovornik slobodnog tržišta, je 1974. godine javno predlagao vladi SAD-a da intervenira u tržište kako bi zaštitila okoliš od onečišćenja, i to na način da oporezuje nove automobile prema stupnju njihovog utjecaja na okoliš.

Friedman je bio veliki protivnik obaveze da automobilske industrije ugrađuju zračne jastuke, smatrao je da je to stvar slobode izbora kupaca i dogovora između proizvođača i kupca. Onaj tko svojevoljno kupi automobil bez zračnog jastuka, preuzima na sebe odgovornost i za posljedice. Ali, s druge strane, onaj tko kupi automobil koji ispušta puno štetnih plinova, on nanosi štetu DRUGIMA, onima koji nisu mogli utjecati na njegovu odluku, a osuđeni su da trpe štetne posljedice njegove odluke. To je nazvao negativnim eksternalijama, što se u ekonomiji i danas često koristi kada se opisuju štetni utjecaji nekog proizvoda ili ekonomskog djelovanja na okolinu. Posao države je zaštititi građane od negativnih eksternalija tako što bi većim oporezivanjem štetnijih vozila poticala proizvodnju i kupovinu ekološki friendly vozila.

Iako danas pobornici poreza na ugljik vole izvlačiti ovaj primjer kako bi poentirali da bi i Friedman bio pobornik poreza na ugljik, to nije sasvim točno. Onaj porez koji je on predlagao pogađao bi isključivo autoindustriju i njene kupce. Porez na ugljik je, s druge strane, porez na široku potrošnju jer on zahvaća svaki prijevoz plus ulazi u cijene namirnica koje svakodnevno kupujemo. Porez na ugljik znači poskupljenje plina, goriva, javnog prijevoza, kruha i svih ostalih proizvoda, odnosno svega što je potrebno prevesti s mjesta A na mjesto B. Porez na ugljik zato najviše pogađa osobe s najnižim primanjima. Nisam 100% siguran da bi Friedman bio za to.

OK, možda sam se malo udaljio od teme, ali želim objasniti da stav liberala o klimatskim promjenama nije vezan za ideologiju. Ima liberala koji su veliki klimatski katastrofičari i oduševljeni Gretom. I za to mogu imati svoje liberalne argumente jer, zaista, države trebaju zaštititi svoje građane od onečišćenja zraka koje negativno utječe na sve. Ali liberali također postavljaju neka logička pitanja - koliko daleko to može ići? Porezi, zabrane, regulacije? Liberali dobro shvaćaju utjecaj takve politike na gospodarstvo i ekonomski razvoj pa postavljamo pitanje je li to vrijedno, što ćemo dobiti ako se odreknemo slobode i prosperiteta? Koliko su klimatske promjene zaista opasne? I tu dolazi do razlika. Zato među liberalima ima i katastrofičara, i onih koji ne vjeruju toliko u kataklizmu, i onih poput mene, koji su i po tom pitanju (kao i inače) agnostici.

To je možda neliberalima teško shvatiti jer socijalisti i socijaldemokrati moraju biti katastrofičari, njima to njihova ideologija kaže. To je super prilika da se stvori atmosfera za rušenje sustava tržišne ekonomije i šansa za veliku preraspodjelu imovine, uspostavu socijalizma. Svaka velika kriza - poput rata i sl. - dobra je prilika za to. Ako stvore atmosferu velike krize, povećat će se vjerojatnost za revoluciju. I konzervativcima njihova ideologija uvjetuje stav o klimatskim promjenama, ona im kaže da ne smiju vjerovati u to, da je to obična prijevara. I oni se zaista tako i ponašaju, gotovo bez iznimke.

Zato bi se prije moglo reći za profesora Gregorića i gospodina Raspudića da je njihov stav o Greti ideološki uvjetovan nego meni. Ja sam svoj stav kreirao neovisno o ideologiji, na temelju vlastitih zapažanja i istraživanja. Da gospodin Gregorić poznaje političku filozofiju, ne bih mu sve ovo morao objašnjavati.

Kako bih ja odgovorio na klimatske promjene? Vrlo jednostavno - oslobodio bih tržište, uveo porez na ugljik u bogatijim zemljama koje ga mogu istrpjeti (nipošto ga ne bih uvodio u zemlje u razvoju) i novac od tog poreza bih u potpunosti preusmjerio u znanost, svaku znanstvenu disciplinu, što šire. Zato što nam znanost jedina zaista može pomoći protiv klimatskih promjena. Velika je vjerojatnost da će se pojaviti izumi koji će biti game changeri i nakon kojih ćemo se sami sebi smijati što smo se brinuli toliko. Nikakve zabrane, nikakve pretjerane regulacije niti ogromne prisilne preraspodjele novca u sektore koji nisu ekonomski isplativi neće spasiti svijet od klime. Samo inovacije.

To je moj stav. Ne pušim Gretine fore zato što su po meni glupe. Mislim da njena cijela generacija može biti presretna onim što joj ostaje u nasljeđe. Imat će život puno lakši od našeg i pogotovo lakši od naših roditelja, dobili su nove tehnologije, robotiku. Neće morati raditi mnoge teške poslove koje mi moramo raditi, vjerojatno će raditi manje, a bit će puno bogatiji od nas. Imat će lagodniji i mirniji život. Sve to im ostavljamo u nasljeđe. Da je toga svjesna, Greta ne bi bila tako ljuta na cijeli svijet i ne bi se ponašala ucjenjivački.

Ali onda razmislim malo bolje pa skužim da je riječ o tinejdžerki koja ima 16 godina. Kako da, pobogu, ona bude svjesna svih tih prednosti koje nasljeđuje? Što smo mi radili sa 16? Ja sam u njenim godinama također bio buntovan protiv cijelog svijeta, mrzio sam kapitalizam, bio sam antifa poput nje. Zar to nije normalno za klince koji nisu nikada stupili na tržište rada? Greta je napredna i pametna djevojka, puno pametnija i naprednija od većine svojih vršnjaka. I super je što je društveno angažirana. Ona će za 20-ak godina vjerojatno biti odlična političarka, možda čak i liberalna, ili poduzetnica. Problem su odrasli ljudi, poput Gregorića, koji su se našli u njenom histeriziranju i koji to šire dalje. Čini se kao da se oni nisu mentalno maknuli od razine 16-godišnjaka.

Greta je jasno rekla: "Ja sam Greta Thunberg i želim da se uspaničite". Jedno pitanje koje sam postavio profesoru Gregoriću i na koje nije odgovorio, a volio bih da odgovori: je li histeriziranje i paničarenje ikada riješilo bilo kakav problem?

Ako stvarno vjerujete da je svijet pred kataklizmom (a ja u to ne vjerujem nimalo), kako možete vjerovati da će nas od te kataklizme spasiti histerija i paničarenje?