Vezani članci:
Verhofstadt spustio euroskepticima: ʼAko želite uspoređivati nešto sa Sovjetskim Savezom, pokažite prstom u Westminsterʼ
Britanska demokracija je slomljena i nema nikoga tko bi je mogao popraviti
Svijet je vjerojatno pred novom recesijom. Je li Hrvatska spremna?
Tko je Boris Johnson, vjerojatno novi britanski premijer?
Englezi kaznili dvije najveće stranke, liberali najveći pobjednici lokalnih izbora
Nakon lijepih priča i snova, Britancima se bliži brutalan sudar sa stvarnošću
Kako je najveća punk ikona izdala anarhiju i slomila srce svojim fanovima
Autoritarne nacionalističke vlade - najveća prijetnja liberalnoj demokraciji
Top 5 događaja u 2016. koje su hrvatski novinari najteže podnijeli
MMF priznao: Britanija raste najbrže u G7 skupini
Novo pravilo: Ne možeš doseliti u UK ako nemaš posao
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Politička situacija pred izbore u Švedskoj 2022.: Liberali uz desne populiste
Antička demokracija - kako je populizam ubio Sokrata
Top lista populista (izdanje EU izbori 2019.)
Ovaj lik predaje na FPZG-u, širi teške dezinformacije i tvrdi da našom politikom vlada ʼneoliberalizamʼ
Bolsonaro - fašist ili posljednja nada za Brazil?
I Amerikanci imaju Radničku frontu, zove se Donald Trump
Bunjac konačno ima ozbiljnu konkurenciju, ali ne u Hrvatskoj nego u susjedstvu
SDP-ov prijedlog za rast plaća - čisti populizam
Je li Hrvatska stvarno otporna na populizam?
Živi zid pokazao kako bi oni vodili gospodarstvo
Populističko-populistička koalicija u Italiji postigla dogovor, ovo su mjere koje najavljuju
Desni populizam je puno veća i realnija prijetnja zapadnoj civilizaciji od lijevih šarlatana
Zoran Milanović je zadnji koji se ima pravo žaliti zbog gospodarskog stanja u RH
Bottom-up pristup: Kako protiv vladajućih struktura koje čuvaju status quo i rastućeg populizma?
Izazovi liberalizma u 21. stoljeću
Što znači streloviti rast Živog zida? Narod je očajan, a Sabor je natjecanje u populizmu
Oni nastavljaju istu populističku politiku očekujući suprotne rezultate
Top lista populista (1): Ivo Josipović i neoliberalni kapitalizam
Novo na Liberalu:
Odlična vijest: Hrvatska ima uvjerljivo najveći godišnji rast BDP-a u EU
Reklama koja prikazuje obiteljsko nasilje na šaljiv način je neprimjerena - kaže pravobraniteljica Ljubičić
Najveća kupovina glasova u povijesti RH
Ima li smisla da država sufinancira bogataše pri kupovini luksuznih automobila?
Regulacije nisu suprotnost slobodnom tržištu nego njegov sastavni dio
Član predsjedništva Fokusa uhljebio u državnu agenciju 10 stranačkih kolega u 4 mjeseca
Odjeci Februarske revolucije: Lijeva oporba treba zajednički izaći na izbore
Možemo nije suprotnost HDZ-u nego konkurencija
Potpuni debakl medija i crvene revolucije: Sad se vidi koliki im je doseg
Huškanje na imigrante kao politička strategija za prikupljanje glasova
Einstein o slobodi govora, birokraciji i individualizmu
Centar: Vlada od Vujnovca stvara prvog hrvatskog oligarha
Rezultati izbora u Nizozemskoj trebali bi u Europi biti shvaćeni kao grubo buđenje
Novi predsjednik Argentine obećao rezanje potrošnje, ukidanje ministarstva obrazovanja i državne banke
Iranofilija u BiH sve izraženija, mediji se to više i ne trude prikriti
Mediji su iz političkih razloga pokušali zataškati motiv masovnog ubojstva u školi u Nashvilleu
Što kažu obični Palestinci iz Gaze: 'Hamas je kriv za ratove, a mi plaćamo cijenu'
Medijske manipulacije o rezoluciji UN-a i glasanju Hrvatske 'protiv primirja u Gazi'
Tko su zapadni palestinofili? Možemo ih svrstati u tri skupine, ovo su njihove karakteristike
Izrael sada treba stati na loptu i odustati od kopnene ofenzive, ali to neće učiniti zbog jednog čovjeka
Kako je došlo do simpatija dijela zapadne ljevice prema islamističkim teroristima?
Bombardiranje bolnice u Gazi - primjer medijskih manipulacija i propagande
Europska unija mora hitno mijenjati imigrantsku politiku
Orwell o intelektualcima i novinarima, kao da je danas: 'Oni koji bi trebali čuvati slobodu, najviše je preziru'
Kako je feminizam spao na ovo?
Kako su mediji sasvim nenamjerno pomogli ekspanziji hrvatskog turizma
John Stuart Mill je 1869. predlagao 'slobodno tržište' među spolovima
Ima li većih socijalista nego na hrvatskoj desnici?
Zabrana rada nedjeljom: Svi postavljaju kriva pitanja
Strah od slobode govora

Posljedice populizma na primjeru Velike Britanije


Piše: Jerko Markovina
28.6.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Posljedice populizma na primjeru Velike Britanije


Piše: Jerko Markovina
28.6.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 4

Prošlo je godinu dana od britanskog referenduma o EU i odluke o napuštanju, a razvoj događaja od tada je bio jako zanimljiv s puno obrata pa se može napraviti nekakva retrospektiva što je ta odluka zapravo značila. Za početak se dobro prisjetiti da je odnos Britanije prema europskim integracijama uvijek bio čudan i podijeljen.

Na početku, kad se 1951. stvarala Europska zajednica za čelik i ugljen te Europska ekonomska zajednica 1957. godine, Britanija se odbija pridružiti i potiče s još nekim zemljama stvaranje EFTA-e, udruženja za slobodnu trgovinu. Ipak, 1961. podnose prvi zahtjev za članstvo koji blokira Charles de Gaulle u ime Francuske. Drugi zahtjev za članstvo (1967.) opet blokira Charles de Gaulle i treća sreća se dogodila tek 1973, kad Britanija ulazi u članstvo zajedno s Danskom i Irskom. Ali, nisu dugo izdržali do prvog Brexit referenduma koji je održan već 1975. godine, a rezultat je bio 67-33 u korist ostanka.

Nakon toga, odnos ulazi u više-manje mirne vode u kojima se uvijek odražavao temeljno nejasan i podvojen stav prema integraciji - Britanija je uvijek bila jako za ekonomsku integraciju i jedinstveno tržište, ali uvijek jako protiv političke integracije s nadnacionalnim institucijama. I onda su svi naučili izraz cherry-picking, biranje onog što ti odgovara i odbijanje onog što ne želiš, što je u jednom klubu koji bi se trebao temeljiti na zajedničkim pravilima uvijek izazivalo iritaciju drugih članica. Tako je Britanija ispregovarala popust na doprinos zajedničkom proračunu, nije prihvatila schengenski sporazum o otvorenim granicama niti zajedničku valutu (euro). Anti-EU raspoloženje je uvijek imalo podršku u političkim krugovima, posebno u Konzervativnoj stranci, a na europskoj politici se pred kraj karijere poskliznula i Margaret Thatcher. Nakon financijske i migrantske krize, a s paralelnim rastom EU mašinerije, napuštanje unije dobiva jaču političku podršku i kroz stranku UKIP koja izlazi s margina i postaje važniji faktor, ulazi u Europski parlament gdje vodi kampanju za izlazak iz članstva. Spletom okolnosti i manevriranjem premijera Camerona, određuje se datum za referendum o članstvu i rezultat je tijesno 52-48 u korist izlaska iz EU.

Sad kad smo vidjeli što je bilo, godinu dana nakon odluke, cijela priča stoji na klimavim nogama. Vlada koja je izašla na izbore da dobije jaču poziciju za pregovore je postala samo slabija, a polako i najneupućenijima postaje jasno koliko će proces odlaska biti kompliciran i neizvjestan. Ali, to se dalo naslutiti prije same odluke, dapače, mnogi su eksperti govorili da je suludo svoditi jako kompleksno pitanje ekonomskih i pravnih integracija na jednostavan odgovor DA ili NE.

Kampanja za izlazak se bazirala na dva osnovna "argumenta" – protivljenje imigraciji i povratak suvereniteta. Inzistiranje na suvislijoj raspravi o širim efektima odluke je odbacivano pa je jedan od prvaka kampanje rekao da je "narodu već dosta eksperata". Time je daljnji tijek kampanje određen žučnim sučeljavanjima o broju imigranata, neće nama Bruxelles govoriti što da radimo, vratimo kontrolu nad svojom državom i ini asortiman zapaljivih tema, ustaše i partizani stila. Većina obećanja zagovornika izlaska raspala već samim jutrom nakon referenduma kad su sami priznali da se ograničenje imigracije i veća ulaganja u zdravstvo neće dogoditi, a oni sami su ostali pomalo zatečeni uspjehom i još više veličinom zadatka koji je sad stajao pred njima.

Ubrzajmo na godinu dana poslije – glavna rasprava je hard Brexit ili soft Brexit. Što s trgovinom, carinskom unijom, pravima EU građana u Britaniji i obratno, suradnjom u sigurnosti posebno u svjetlu učestalih napada, dogovori o budućim sporazumima, vanjska politika itd. Ni na jedno od tih pitanja referendum nije dao odgovor, niti je mogao dati, jer je onda trebalo pitati barem 20-ak potpitanja. Sada svi pokušavaju gatati što je zapravo značio rezultat i što znači rezultat izvanrednih izbora i svi gataju onako kako im odgovara. Zagovaratelji ostanka kažu da premijerka nema mandat za hard Brexit, a Nigel Farage viče kako ga je strah da birači neće dobiti ono za što su glasali iako nemamo pojma za što su to točno glasali. On predmnijeva da su glasači Brexita imali istu ideju u glavi kao i on, a istina je da je svatko imao neku svoju motivaciju i nitko pouzdano ne može tvrditi što stoji iza svakog pojedinog da ili ne, pa se isto tako ne zna ni što stoji iza kolektivnog ne. Sve u svemu, jedan lijepi kaos je nastao iz činjenice da je netko odlučio da se važna odluka treba svesti na binaran izbor, a nered koji je to stvorilo riješit će valjda nekakvi eksperti...kojih je narodu dosta.

Na kraju, možemo reći da nas nije briga, britanska posla, sami pali, sami se ubili i nek' se vade kako znaju. Međutim, Brexit je izvrsna studija slučaja što se dobije vrstom politike koju se sada naziva populizmom. Kako bi Englezi rekli, tu je sva politika dumbed-down ili poglupljena do razine razumijevanja (ispod)prosječnog birača i na osnovu tako razvodnjene politike se donose dalekosežne odluke. U takvoj politici nema mjesta za detalje, ekspertna mišljenja, novinarsko propitivanje. Osim toga, živimo u doba brzih informacija, skraćenih vijesti, Twitter objava gdje se sve mora strpati u raspon pažnje prosječnog birača. Svako takvo poglupljivanje javne rasprave nosi svoje posljedice, a za sad vidim puno više loših.

 Ako sad prebacimo perspektivu na Hrvatsku, gdje živimo u permanentnom stanju zaglupljenosti javne rasprave, posljedice su očite – negativna selekcija u politici, ekonomska stagnacija, loše odluke i slabi izgledi za budućnost. Jedina mogućnost koju ja vidim, a nisam optimist da će se ostvariti, je da toliko opjevani "Narod" počne razlikovati tko nudi samo parole i jednostavne izbore, a tko ima nekakav plan, program i detalje što točno treba napraviti.

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

JERKO MARKOVINA
Jerko Markovina je psiholog s posebnim interesom za bihevioralnu ekonomiju i ponašanje potrošača na tržištu. Trenutno radi na projektima financiranja znanosti.
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.