Keiko Sofía Fujimori Higuchi (rođena 1975. u Limi) 28. srpnja 2026. prisegnula je kao predsjednica Perua, postavši prva žena izabrana izravnim glasovanjem na tu dužnost. U četvrtom pokušaju, nakon tijesnih poraza 2011., 2016. i 2021., pobijedila je ljevičarskog kandidata Roberta Sáncheza razlikom manjom od 50.000 glasova.

Njezina pobjeda označava povratak fujimorizma na vlast 26 godina nakon pada njezina oca Alberta Fujimorija.

Pozadina i uspon

Keiko je kći Alberta Fujimorija, koji je vladao od 1990. do 2000. Otac je ugušio hiperinflaciju, porazio maoistički Šining Path i uveo Peru u APEC, ali je njegova vlast uplovila u autoritarnost 1992., sustavnim kršenjem ljudskih prava, masovnim sterilizacijama, korupcijom i medijskom kontrolom. Osuđen je na duge zatvorske kazne i umro 2024. na slobodi.

Keiko je s 19 godina postala prva dama nakon roditeljske rastave, a kasnije je studirala u Bostonu i na Columbiji. Od 2000-ih vodi stranku Fuerza Popular, najjaču desnu silu u peruanskom Kongresu, i gradi političku karijeru na očevoj bazi, posebno među ruralnim i nižim srednjim slojevima.

Koji su joj minusi

Najveći problem njezine pozadine ostaje bliska identifikacija s očevim autoritarnim nasljeđem. Iako je godinama pokušavala distancirati se, u posljednjim kampanjama otvoreno ga je rehabilitirala, što polarizira zemlju koja se još nije suočila s 1990-ima. Njezina stranka suočavala se s optužbama za korupciju i zlouporabu novca, a sama Keiko bila je pod istragama.

Kritičari s pravom upozoravaju na rizik od centralizacije vlasti i militarizacije unutarnje sigurnosti - u inauguralnom govoru najavila je privremeno preuzimanje kontrole od strane oružanih snaga u zonama hitnosti u borbi protiv kriminala.

Na socijalnom planu Fujimori zastupa konzervativne pozicije tipične za desni populizam Latinske Amerike: naglasak na "tradicionalne vrijednosti", tvrdu ruku prema kriminalu i organiziranom kriminalu (uključujući deportacije i prisilni rad zatvorenika) te sumnjičavost prema progresivnim društvenim reformama. Takav pristup može jačati red i povjerenje u institucije, ali lako sklizne u restriciju sloboda i polarizaciju, osobito u zemlji s dubokim klasnim i etničkim podjelama.

Najveći plus: ekonomski pragmatizam i otvorenost

Unatoč konzervativnoj socijalnoj notaciji, njezina ekonomska agenda bliža je klasičnom liberalizmu. Fujimori je tržišno orijentirana: prioritizira fiskalnu disciplinu, privatna ulaganja i smanjenje birokracije.

U inauguralnom govoru jasno je rekla:

"Reforma države neće biti dovoljna za preobrazbu zemlje ako je ne prate mjere koje osiguravaju fiskalnu održivost. Uredit ćemo javne račune, eliminirati nepotrebne troškove i koristiti svaki sol državnog novca s odgovornošću. Fiskalna stabilnost nije samo brojka: to je nužan uvjet za rast, stvaranje povjerenja i održavanje socijalnih politika."

Za mikro i mala poduzeća predlaže nultu poreznu stopu prve tri godine i "nultu licencu" – pokretanje poslovanja jednom izjavom. Reformirat će poreznu upravu kako bi prestala "progoniti" poduzetnike i počela poticati formalizaciju. Traži zakonodavne ovlasti za pojednostavljenje poreznih režima, poticaje i olakšice koje potiču ulaganja i zapošljavanje.

Minimalnu plaću podiže na 1.300 sola uz kompenzacijski bonus za mala poduzeća, uz poruku: "Želimo bolje plaće, ali i održiva poduzeća i više formalnih radnih mjesta." To ne mora nužno ispasti dobro, vidjet ćemo.

Vanjska politika: slobodna trgovina i savezništva

Na vanjskopolitičkom planu Fujimori je pragmatična i prozapadna. Zagovara slobodnu trgovinu kroz Pacifički savez, Andsku zajednicu i APEC, te otvaranje prema Bliskom istoku. Peru vidi kao "most" između Azije i Latinske Amerike.

Sjedinjene Američke Države smatra saveznikom. Izrazila je interes za ulazak u Trumpovu inicijativu "Escudo de las Américas" protiv transnacionalnog kriminala i najavila jaču suradnju u sigurnosti, trgovini i ulaganjima. S Europom želi produbiti veze - sastala se s veleposlanicima EU-a i istaknula zajedničke vrijednosti demokracije i vladavine prava, posebno sa Španjolskom.

S Izraelom gradi bliske odnose. Predsjednik Isaac Herzog nazvao ju je "dobrom prijateljicom Izraela"; razgovarali su o tehnologiji, kibernetičkoj sigurnosti i poljoprivredi. Fujimori je naglasila da "Peru i Izrael imaju mnogo toga za naučiti jedno od drugog" i da postoje velike mogućnosti u trgovini i izvozu.

U govoru je rekla:

"Naš sedmi cilj bit će jačanje naše vanjske politike prioritizirajući izgradnju i konsolidaciju saveza za integraciju… Prioritet će nam biti uloga Perua u APEC-u i otvaranje novih prilika za ulaganja i suradnju s prijateljskim zemljama Bliskog istoka."

Što će prevagnuti?

Keiko Fujimori nosi teško naslijeđe autoritarizma i konzervativne socijalne rigidnosti koje s pravom izazivaju sumnju kod liberala. No njezina ekonomska politika – fiskalna odgovornost, niži porezni teret za poduzetnike, deregulacija i otvorenost tržištu – te pragmatična vanjska orijentacija prema slobodnoj trgovini, SAD-u, EU-u i Izraelu nude priliku za stabilizaciju Perua nakon desetljeća političkog kaosa.

Hoće li uspjeti spojiti tvrdu ruku s tržišnim slobodama, ili će prevladati autoritarne tendencije fujimorizma, pokazat će idućih pet godina. Za sada, barem na ekonomskom i vanjskopolitičkom planu, šalje signale koji su bliži klasičnom liberalizmu nego populističkoj zatvorenosti.