Prvo da naglasim ono što sam već pisao - ja sam apsolutno za slobodu migriranja radnog stanovništva, odnosno nemam ništa protiv, kako to političari i novinari vole reći, "uvoza radne snage". Ljudi bi trebali biti slobodni, i radnici i poslodavci, samostalno odlučivati o tome koga žele zaposliti u svome poduzeću odnosno gdje i za koga žele raditi. Tako da ovaj tekst nije usmjeren protiv uvoza. Želim ukazati na neke probleme koji će se neminovno pojaviti, a oni NISU kulturološke naravni kao što bi to pomislio ministar Pavić. Problemi su isključivo ekonomske naravi i tiču se zdravog razuma.

Hrvatska još uvijek ima puno nezaposlenih, no mnogi poslodavci ne mogu naći radnike. Uzrok problema je u prevelikim poreznim opterećenjima na rad i poslovanje. Druga stvar, RH je članica EU koja ima unutarnje tržište slobodno za protok radnika i kapitala, ali kod uvoza radnika iz zemalja koje nisu EU članice, postavljene su kvote ograničenja. Takva politika odgovara bogatijim članicama Unije koje su na taj način privukle kvalitetnu radnu snagu iz siromašnijih država članica. Međutim, takva politika šteti Hrvatskoj.

Već sam objašnjavao kako funkcionira migracija. Radnici će uvijek seliti iz siromašnijeg društva u bogatije, što je sasvim logično, a nikad se neće dogoditi masovna migracija u suprotnom smjeru (iz bogatijeg u siromašnije društvo) osim, eventualno, u slučaju neke velike prirodne katastrofe ili rata. Stoga Hrvatska ne može računati na uvoz radne snage iz drugih zemalja Europske unije jer smo mi, nakon Bugarske, i službeno najslabije razvijena zemlja članica. Bugari sigurno neće dolaziti tu raditi jer razlika u standardu i plaći nije velika, a i oni će nas kroz godinu-dvije prestići. Kvote koje ograničavaju uvoz iz zemalja izvan EU ozbiljno smetaju Hrvatskoj i to bi trebalo pregovarati s Bruxellesom da se izmijeni, po mogućnosti potpuno ukine.

Te kvote bi bilo dobro potpuno ukinuti, tako da hrvatski poslodavci mogu zapošljavati radnike izvana bez ikakvih ograničenja. No, ni to ne bi riješilo problem jer bismo dobili nekvalitetniju radnu snagu. Naši poslodavci jednostavno ne mogu biti konkurentni na europskom tržištu zbog uvjeta poslovanja koje im je državna birokracija i ekonomska politika maksimalno otežala.

Oni što okrivljuju poslodavce za premale plaće, neka se pitaju koliko bi pomoćni konobar trebao zarađivati. Ako je 7 do 10 tisuća kuna neto, koliko se sad bezuspješno nudi u mnogim priobalnim mjestima, premalo, neka oni pokrenu posao i ponude pomoćnom konobaru 15.000 kuna. Ali onda moraju znati da ih taj pomoćni konobar neće koštati 15 nego 30 tisuća kuna.

Prije povećavanja ili, još bolje, ukidanja uvoznih kvota, država treba smanjiti porezna i parafiskalna opterećenja te liberalizirati zakon o radu. Na taj način će doći do fleksibilizacije tržišta rada i vjerojatno će se prvo zaposliti mnogi nezaposleni u Hrvatskoj jer će imati bolje uvjete rada. Zašto hrvatska vlada ne želi to napraviti? Boje se da će se proračun slabije puniti, ali su i u tome u krivu. Već je puno puta dokazano da fleksibilizacija tržišta rada i smanjenje poreznih opterećenja dovode do boljeg punjenja proračuna.

Dok se to ne napravi, bojim se da nikakav uvoz radnika neće uroditi željenim rezultatom. Poslodavci nisu dovoljno konkurentni u ovakvim uvjetima da mogu privući kvalitetne radnike ni iz Hrvatske, a kamoli inozemstva. Konkurentnost direktno ovisi o ekonomskim slobodama. Dakle, nismo mi krivi što smo nekonkurentni, ali krivi smo što dopuštamo našim političarima na vlasti da nas učine nekonkurentnima. Ovakvom politikom poslodavci mogu dobiti samo lošu radnu snagu, bez obzira iz koje zemlje ona došla. To će biti isključivo oni koji ne mogu dobiti posao na boljim i konkurentnijim tržištima.