Evo rečenice koju nitko nije očekivao: Vlada Kube prihvaća važnost tržišta i poslovnog sektora. Početkom ovog mjeseca, državne novine Granma najavile su 176 ekonomskih reformi koje bi legalizirale privatno bankarstvo, privatno vlasništvo nad poduzećima, privatno vlasništvo nad nekretninama i privatizaciju državnih tvrtki.

To je priznanje da su komunistički eksperimenti Fidela Castra iz 1960-ih propali. Priznanje samih komunista, njegovih nasljednika i sljedbenika.

"Kuba ne smije ponavljati pogreške iz prošlosti i ne smije ovisiti, u ekonomskim pitanjima, ni o jednom pojedinačnom proizvodu ili jednoj zemlji. Naša zemlja mora tražiti put gospodarskog razvoja gdje neizbježno moramo diverzificirati naše gospodarstvo, diverzificirati način poslovanja i način na koji projiciramo ulaganja", rekao je Castrov pranećak Raul Guillermo Rodriguez Castro za The National, novine bliske vladi Ujedinjenih Arapskih Emirata.

A Trumpova administracija gotovo je odmah krenula sabotirati reforme, namećući nove sankcije Kubi koje će "baciti još hladne vode na strane investitore koji su već tamo", rekao je profesor Sveučilišta u Miamiju za Associated Press. Američki State Department osudio je kubanske reforme kao "površne dimne signale kubanskog režima". Ta je izjava samoispunjavajuće proročanstvo: zastrašivanje stranih investitora izvrstan je način da se osigura da reforme ne mogu pustiti korijenje.

Bila komunistička ili kapitalistička, Kubi su oduvijek bili potrebni strani trgovinski partneri kako bi preživjela kao mali otok bez mnogo resursa. Kada je Castrova revolucija došla u sukob sa Sjedinjenim Američkim Državama ubrzo nakon preuzimanja vlasti 1959. godine, Sovjetski Savez je intervenirao kako bi zamijenio američku trgovinu. Castro je brzo nacionalizirao poduzeća, nametnuo jednopartijsku vladavinu sovjetskog tipa i reorganizirao gospodarstvo oko snažno subvencionirane trgovine s ostatkom sovjetskog bloka.

Kada je Sovjetski Savez propao, Kuba je prošla kroz "posebno razdoblje" ekstremne ekonomske krize. Dok su druge komunističke države, poput Kine i Vijetnama, usvojile tržišna gospodarstva, Kubanci su bili svedeni na jahanje konja kada bi autobusima ponestalo goriva. Ali američka vlada je također namjerno stala na put bilo kakvom otvaranju kubanskog gospodarstva. Očekujući da će Castrova vlada uskoro pasti, Kongres je donio niz sve strožih ekonomskih sankcija u nadi da će ubrzati taj kolaps, uključujući sankcije usmjerene izravno na odvraćanje privatnih stranih ulaganja na Kubi.

Umjesto toga, kubanska država se mučila, a Kubanci su desetljećima tonuli u bijedi. Početkom 2000-ih, nova socijalistička vlada Venezuele bogate naftom djelomično je zamijenila sovjetske subvencije, sve dok se venezuelsko gospodarstvo nije srušilo. Kuba je počela otvarati turistički sektor privatnom poslovanju, a američki predsjednik Barack Obama počeo je normalizirati odnose, otvarajući poplavu američkih posjetitelja i tvrtki koje im pružaju usluge. No, prva Trumpova administracija brzo je preokrenula ovo otvaranje novim sankcijama. Pandemija koronavirusa bila je još jedan težak ekonomski šok, a Kuba je prvi put u desetljećima počela redovito bilježiti protuvladine prosvjede.

Nove kubanske reforme su sveobuhvatnije od svega što je predloženo tijekom Obaminog odmrzavanja. I potreban im je pristup međunarodnim tržištima da bi uspjele. Predsjednik Donald Trump imao je priliku biti američki predsjednik koji je ponovno otvorio Kubu. No, djelujući previše nemarno u potrazi za kontrolom ili osvetom, američka vlada riskira da urednu tranziciju pretvori u kaos, upozorava Matthew Petti, zamjenik urednika američkog časopisa Reason.

Na Reasonu ukazuju na Trumpove opasne namjere vojnog udara na Kubu, što je i sam američki predsjednik nekoliko puta natuknuo medijima. "Bilo bi najbolje da se američka vlada sada makne s puta, ukloni sankcije i dopusti Kubi provedbu protržišnih reformi. Ako su reforme stvarne, kako tvrdi kubanska vlada, onda će biti teško poništiti privatno sudjelovanje u gospodarstvu bez ugrožavanja koristi. Ako su reforme lažne, kako tvrdi Trumpova administracija, onda privatna ulaganja neće ni krenuti s mrtve točke. Tržište će u konačnici znati bolje od vladinih birokrata s obje strane", zaključuje Petti na Reasonu.