Je li Ruža Tomašić stvarno ʼodvojila dobro od lošegaʼ?

Kad Ruža Tomašić kaže da treba odvajati ustaški pokret i NDH jer oni nisu jedno te isto i da je ustaški pokret imao i dobrih ideja koje treba zadržati, ona svojim fanovima šalje kodiranu poruku. Ta poruka je da njoj baš jako ne smetaju ni te loše stvari koje ustaški pokret za sobom vuče. U stvari, ne samo da joj ne smetaju nego, kad bi se moglo provesti opet, a da ne naiđe na prejaku osudu, ne bi ni te loše stvari njoj bile tako loše.

Na čemu baziram ovo mišljenje? Postoje neki deal breakeri kad se radi o bilo čemu, ideologijama, pokretima, osobama. Na primjer, uopće me ne zanimaju nečija dobra djela ako je, recimo, silovao dijete. To nedjelo ga diskvalificira. Ako on i ima neke dobre osobine, zasigurno te osobine imaju i drugi ljudi koji se nisu tako okaljali pa hajde da se na njih pozivamo. Hajdemo njih isticati kao svoje duhovne uzore i kao simbole našeg djelovanja.

Uzmimo, na primjer, četnike. Imali su oni i pozitivnih djela, ali ih njihova klanja nevinih i ostali zločini diskvalificiraju kao kredibilan izvor dobrih ideja ili obilježja. OK, spasili su američke pilote. Je li pomoć ljudima u nevolji ideja jedinstvena za četnički pokret? Nije. Ta ideja je postojala dugo prije četničkog pokreta i nije baš originalna. Samo najveći ološ ne bi pomogao čovjeku u nevolji. Dakle, ako mi je stalo do traženja ideologije koje ću se držati, sigurno mi četnički pokret neće biti nezamjenjiv izvor ideja ili simbola.

Nedavno su u Kumrovcu tisuće koketirale simbolima socijalističke Jugoslavije. Oni mlađi nisu ni bili rođeni u toj Jugoslaviji, baš kao što ni Ruža Tomašić nije rođena u NDH. Bilo je i onih starijih koji se ipak "teško" sjećaju Golog otoka i ostalih zločina jugoslavenskog režima. Kad ih malo pritisnete da se sjete, oni to interpretiraju kao "mrlju na inače dobrom sistemu". Kad misle da nitko ne sluša, potajno će vam priznati da misle da je u stvari Goli otok bio neophodno sredstvo za održanje svega onog "dobrog" u Jugoslaviji.

Želim li nositi jugoslavensku petokraku? Posljednji put sam je nosio 1985. kao Titov pionir i nikad više, ni iz šale. Ako je ta petokraka ikad nešto dobro predstavljala, titoizam kao simbol dobroga je apsolutno diskreditiran svojim nedjelima.

Vratimo se sad na ustaše. Ustaše su maljevima ubijale žene i djecu. Točka. To je dovoljno da ih diskvalificira kao izvor obilježja koja želim nositi i kao izvor pozitivnih ideja. Ima li neka druga ideologija koja tvrdi da narodi imaju pravo na državu i samoopredjeljenje? Ima ih mnoštvo. Dakle, hajde da u njima tražimo logičku osnovu za postojanje hrvatske države.

Kad netko voli koketirati sa simbolima zločinačkih ideologija, to je samo signal da mu ti zločini ne predstavljaju neku posebnu moralnu prepreku. Na kraju krajeva, potajno on to ne vidi kao zločine nego kao neophodna sredstva za ostvarivanje višeg cilja.