"Kolegi Dabri poklanjam knjigu 'Koncentracijski logor na Savi' da vidi što je radio njegov ljubljeni Ante Pavelić", izjavila je Marijana Puljak, saborska zastupnica Centra, na što joj je Dabro odgovorio da bi to trebala pokloniti svome mužu.

Po tom pitanju su oboje u pravu - edukaciju o Anti Paveliću i ustaškim zločinima trebaju i Dabro i Ivica Puljak koji je, podsjetimo, pjevao baš ustaške pjesme na nekom slavlju 1990-ih, kad je već bio odrasla osoba u 20-ima. Puljak o tome nije još dao nikakvo suvislo objašnjenje, osim da mu "HDZ podmeće".

No, ovdje ima jedna još bitnija stvar, a tiče se same Marijane Puljak. Možda je pročitala knjigu "Konclogor na Savi" u kojoj autor Ilija Jakovljević prepričava grozote ustaškog logora iz prve ruke, kao jedan od onih koji su ga preživjeli. Međutim, očito se nije informirala o samom autoru jer njegova životna priča bi trebala puno više educirati one koji veličaju ili šutke opravdavaju komunističke i antifašističke zločine.

Jakovljević je rođen u Mostaru. Bio je hrvatski pravnik, odvjetnik i književnik. Tijekom 1930-ih postao je predsjednik Društva hrvatskih književnika i glavni urednik Hrvatskog dnevnika. Bio je društveno angažiran i podržavao HSS.

Dolaskom Ante Pavelića na vlast i uspostavom NDH, ustaše su od njega tražile da se angažira u novoj vladi, što on odbija. Potom su ga uhitili, ali ubrzo pustili na slobodu. Međutim, u listopadu 1941. ponovno ga uhićuju i šalju u logor Stara Gradiška gdje je proveo 14 mjeseci.

U prosincu 1942. po oslobođenju iz Stare Gradiške pristaje raditi za Pavelićevu vladu kao ugovorni činovnik. Međutim, nešto kasnije prelazi u partizane i sudjeluje u kreiranju ZAVNOH-a.

Nakon rata biva razočaran ponašanjem pobjednika i masovnim progonima te se povlači iz politike i vraća odvjetništvu. OZNA ga je uhitila u sklopu akcije kompromitacije Andrije Hebranga 25. svibnja 1948. i poslala u zatvor Glavnjača u Beogradu gdje je nekoliko mjeseci kasnije preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima.

Dakle, čovjek je preživio NDH i ustaški logor, ali nije uspio preživjeti antifašizam. To je najjača pouka njegove životne priče, ona koju Marijana Puljak propušta. U Hrvatskoj su oba režima donijela puno patnje, a upravo Ilija Jakovljević je okusio oba.

Oni koji ističu samo zločine jednoga, i to onoga koji je puno kraće trajao, a potpuno ignoriraju ili čak umanjuju zločine drugoga - dio su problema.