Da mi možemo uvijek ispod dna vlada je dokazala ovih dana rastom rashoda u brutalno prenapuhanom proračunu čija je očita funkcija bivanjem socijalne skrbi i stvaranjem čim više ovisnika koji onda čine skladnu interesnu skupinu. Jedna od tih skupina već tradicionalno pred Božić krenula je tražiti svoja "prava" unatoč tome da se njihove obaveze još uvijek ne ocjenjuju ni mjere pa im je učinkovitost trula kao i sama država.

Njihovih sindikalnih predstavnika je mnogo, a jedna od njih tvrdi da ih vlada ne cijeni unatoč čvrstim brojkama koje govore suprotno. U njihovom sektoru je oduvijek najmanje podrhtavanja pa se jasno može ustvrditi da je to skupina koja živi kao bubreg u loju. Gostovanje sindikalnih predstavnika u dnevnopolitičkim emisijama na dalekovidnici sasvim nam dobro opisuje patos kojim se služe i pokazuje nam koliko je jaka difamacija prema realnom sektoru i dugogodišnjim vapajima šačice ekonomista koji im unatoč njihovoj ekonomskoj neukosti moraju vješto oponirati u vrlo kratkoj minutaži.

Tako u jučerašnjoj emisiji „U mreži prvog“ gospođa gubi kompas i protiv iskusnog Davora Huića iz udruge „Lipa“ cijelo vrijeme pada u glib koji si je sama iskopala. Nastup je započela brojkama, no kad ju se demontira, ona nevješto uskače s izjavom da ona nije matematičarka, ali poznaje osnove.

Obrazovni sustav nam je teška depresija ako predstavnici istog uporno negiraju jačinu argumenata koje im sasvim jednostavne ekonomske brojke mogu lako dokazati. Pomanjkanje radne snage radi učestalih odlazaka na rad u inozemstvo za predstavnike sindikata je činjenica koja im nikako ne ulazi u uho pa me svaki put nanovo iznenadi količina izvaljenih gluposti kad im se daje prostor u javnosti.

Ima tu borbe protiv neoliberalnoga, poticanje na veću javnu potrošnju i još hrpa neukih izjava. Gospođa je tako u emisiji više puta navela da je među učiteljima najviše akademski obrazovanih i tako poručila nama radnicima da smo "debosi" jer nismo završili visoke škole.

Njezino batrganje glupim izjavama neopisivo podsjeća na mindset iz nekih prošlih vremena u kojima se djeci govorilo "završi škole da ne moraš raditi".

Kad čujem hvalu akademskom obrazovanju, padne mi na pamet da skoro nijedan učitelj ili službenik do posla nije došao bez da koristi veze i poznanstva što je dakle nepotizam i uvreda moralu. Budući da je nas premalo, a oni su prelijeni da pomognu našem sektoru, ja predlažem da im se sve želje ispune pa da malo ubrzamo tu propast.

Godinama prešućujete nepotizam i neutemeljenu glomaznu državu nastalu na korupciji pa je logično da pred svaki Božić želite naplatiti svoju šutnju. Predlažem vam da to pretvorite u festival šaljivog imena "Uhljebarijada 2018". Mi ćemo vam to rado platiti, no nemojte nas zvati na njega jer pred Božić mi slavimo s našim iseljenim prijateljima i važemo koji ćemo grad odabrati za neku svjetliju budućnost.