Tijekom zadnjih 75 godina globalni razvoj odlučno je napredovao, izvlačeći milijune iz siromaštva i ostvarujući značajne dobitke u zdravstvu, obrazovanju i drugim vitalnim područjima. Taj napredak više nije zajamčen. Razvoj sada napreduje najsporijim tempom u generacijama, što označava jasan prekid sa stalnim poboljšanjima koja su definirala dosadašnji napredak i postavlja hitna pitanja o sposobnosti svijeta da održi prošle dobitke, objavljeno je u izvješću Svjetske banke.

Svjetska banka je objavila Atlas globalnog razvoja - interaktivnu kartu s grafikonima i podacima o ključnim indikatorima za razvoj društva. Stranica je poučna i informativna jer na njoj možemo pratiti razvoj svake regije u svijetu kroz vrijeme - od 1950. do danas.

Pokazatelji više nisu tako optimistični kakvi su bili prije 10 godina. Stopa ekstremnog siromaštva u svijetu trenutno se smanjuje najsporijim tempom od ranih 1990-ih, s time da sve više pojedinih zemalja bilježi rast siromaštva.

10 posto svjetskog stanovništva živi u ekstremnom siromaštvu (to su ljudi koji žive s manje od 3 američka dolara dnevno). Godine 1950. 60 posto ljudi je živjelo u ekstremnom siromaštvu (po tadašnjem kriteriju), što znači da je značajan napredak učinjen. Ali moglo je biti i puno bolje.

U 1990-ima i prvoj polovini 2000-ih (doba "neoliberalizma" koji danas svi pljuju i hejtaju) svijet je doživio "zlatnu eru produktivnosti" kad je zabilježen najbrži napredak u smanjenju globalnog siromaštva. Od 2009. godine taj proces stagnira, da bi zadnjih 5 godina dodatno usporio.

Očekivani životni vijek, dostupnost obrazovanja i opskrba električnom strujom bilježe najsporiji rast u zadnjih 75 godina, a participacija žena u politici je u fazi smanjivanja, prvi put od 1950-ih. Jedini indikator gdje je razvoj danas brži nego u proteklim desetljećima je emitiranje ugljičnog dioksida u odnosu na BDP.

Razvoj je usporen u svim regijama svijeta, a najviše je vidljiv u Sjevernoj Americi, gdje je u fazi "reversal", odnosno nazadovanja, u odnosu na početnu 1950. godinu.

Posljedice su dalekosežne. Utjecaj pada možemo izmjeriti izračunavanjem razlike između toga gdje smo danas i gdje bismo bili da se tempo napretka nije usporio. Trenutno je u svijetu oko 800 milijuna ljudi izrazito siromašno, no da se brzina napretka nije usporila u posljednjem desetljeću, bilo bi ih 150 milijuna manje.

Da se globalni tempo napretka nije usporio u posljednjem desetljeću, 150 milijuna ljudi manje živjelo bi u ekstremnom siromaštvu, očekivano trajanje života bilo bi gotovo godinu dana dulje, a osnaživanje žena danas bi bilo 15 posto veće.

Napredak je najsporiji u povijesti za mnoge druge ključne ishode, uključujući zaostajanje u rastu, pothranjenost, smrtnost djece mlađe od pet godina, BDP po glavi stanovnika, prinos žitarica, pokrivenost imunizacijom (difterija, tetanus, hripavac i ospice), udio zaposlenosti u uslugama i pristup sigurnoj pitkoj vodi. Za ostale, uključujući pristup električnoj energiji u ruralnim područjima, osnovnu vodu i kanalizaciju, sigurno upravljanu kanalizaciju i ranjivo zapošljavanje, napredak je usporen nedavno.

Od 20 dodatnih ispitanih pokazatelja, samo tri - bruto upis u tercijarno obrazovanje, mobilne pretplate i korištenje interneta - pokazuju ubrzani napredak. Jedna četvrtina svjetskog stanovništva koristi internet.

Znamo da su svjetski lideri nakon ekonomske krize 2008/'09. odbacili politike gospodarskog rasta i javne štednje i od neoliberalizma okrenuli se socijalnim politikama. To je nesumnjivo dovelo do usporavanja rasta, a to je najteže pogodilo one najsiromašnije. Pokazuje se još jednom - sistem koji svi mrze je onaj koji je najbolje funkcionirao i najefikasnije brisao siromaštvo.