Liberalna stranka Kanade pod vodstvom premijera Justina Trudeaua bila je zadnje dvije i pol godine prema svim anketama javnog mnijenja barem dvadeset postotnih poena u zaostatku za oporbenom Konzervativnom strankom. Činilo se kao da je izvjesno da će na ovogodišnjim općim izborima kanadski Liberali biti potučeni do nogu.

Kanađani su bili ljuti na vladajuću stranku zbog sve gore ekonomske situacije, nedostatka gospodarskog rasta, inflacije izazvane neodgovornom fiskalnom politikom, uvedenih novih poreza (poput neslavnog poreza na ugljik koji pogađa same kupce) i niza drugih loših politika. Lani sam objavio članak o lideru Konzervativne stranke Pierreu Polievreu kao vjerojatnom budućem premijeru.

Međutim, nakon što je novi američki predsjednik Donald Trump počeo spominjati aneksiju Kanade i ucjenjivati Kanađane visokim carinama, to je dovelo do velikih promjena u anketama. Liberalna stranka se vratila iz mrtvih i sada je gotovo izjednačena s još uvijek vodećim Konzervativcima. Čak i ako do izbora ostane ovako, lako je moguće da će Liberalna stranka zadržati vlast jer nijedna od dvije vodeće stranke nema natpolovičnu većinu pa bi odlučujuću riječ mogla imati ljevičarska stranka Novi demokrati koja je ideološki bliža Liberalima nego Konzervativcima.

Nemojte da vas ime stranke zavara - Liberalna stranka Kanade još od 1970-ih, kad ju je reformirao Justinov otac i najduži kanadski premijer u povijesti Pierre Trudeau, zapravo socijalno liberalna, što znači da je liberalna po društvenim pitanjima dok se u ekonomiji zalaže za veći državni intervencionizam. Kad bismo uspoređivali s principima klasičnog liberalizma, onda bi Konzervativna stranka Kanade, uz iznimke određenih tema, bila bliža našim idealima.

Budući da je Trudeau podnio ostavku na funkciju lidera Liberalne stranke, jučer su održani unutarstranački izbori. Na njima je uvjerljivu pobjedu odnio ekonomist Mark Carney kojemu je to prva politička funkcija u životu. Carney je bio guverner Kanadske narodne banke od 2008. do 2011. i guverner Banke Velike Britanije od 2013. do 2020. godine. Neko vrijeme je bio i ekonomski savjetnik premijera Trudeaua.

Carney je u Kanadi poznat po tome da je, kao guverner narodne banke u vrijeme globalne financijske krize 2008. godine svojim fiskalnim mjerama uspio vrlo brzo izvući Kanadu iz recesije. Kanada je tada prije ostalih članica G7 povratila BDP i stopu zaposlenosti na pretkrizno razdoblje. Godine 2011. zaradio je titulu "čovjeka kojem Kanađani najviše vjeruju" u jednom kanadskom časopisu, a 2012. ga je Euromoney proglasio središnjim bankarom godine.

Očekuje se da će Carney vrlo skoro zamijeniti Trudeaua na funkciji premijera, a nakon toga bi ubrzo mogao raspisati prijevremene izbore kako bi izvukao najviše dok mu je popularnost na vrhuncu. Ako bude čekao jesen, dotad bi Trumpove carine već mogle naštetiti kanadskoj ekonomiji pa bi pao nacionalni entuzijazam zbog kojeg je Liberalna stranka vraćena u život.

Što se tiče trgovinskog rata s Trumpom, dobar dio toga je stvarno rezultat Trumpovog agresivnog forsiranja koje je dovelo do ujedinjenja kanadskog naroda oko ideje očuvanja nacije. Ali istina je također - a to mediji uporno prešućuju - da Trudeauova vlada provodi vrlo protekcionističke politike, koje uključuju carine i preko 100 posto na prehrambene proizvode iz SAD-a kao i brojne prekomjerne regulacije u određenim sektorima koje su dizajnirane s ciljem odvraćanja američkih kompanija od ulaska na kanadsko tržište.

Tako da nije točno da su Trumpu te ideje došle iz čista hira. Amerikanci u trgovini s Kanadom jesu zakinuti dok Kanada dvije trećine svoje proizvodnje izvozi u SAD. Iako bi totalni trgovinski rat između ova dva susjeda naštetio i Amerikancima, on bi vrlo vjerojatno posve uništio kanadsku industriju. Jedini izlaz za Kanađane u toj situaciji bit će brzi pronalazak novih tržišta koja neće moći zamijeniti ono što su dobivali od SAD-a.

Osim s SAD-om, Kanada je u trgovinskom ratu i s Kinom koja je nedavno odgovorila na kanadske carine svojima.