Udruge i njihov utjecaj na društvo uglavnom se spominju u pozitivnom tonu, no postoji i negativna strana, a o tome se prilično slabo piše jer su udruge punitelji medijskog prostora.

Živim u malome gradu s čak par stotina udruga koje sišu proračun i baza su za naslikavanje lokalnih političkih mafijaša. Pojedinačne cifre koje im se doznačuju nisu velike, no na njih par stotina nakupi se naše lovice, a za kontrolu tog novca mi nemamo alat jer svaka vlast rado izdvaja sredstva onima koji im omogućuju pozitivne vijesti u gradu.

Ako zavirite u popis udrugara, neugodno ćete se iznenaditi kad vidite broj onih koji ništa ne rade ili samo prodaju jeftinu demagogiju pod nekim krajnje čudnim imenima. Tu je i hrpa braniteljskih udruga koje uzimaju pristojan novac iz gradskih, županijskih i državnih blagajni, a u većini slučajeva to znači da prodaju svoju šutnju pred politikom koja je iz države za čiju su se slobodu borili napravila siromašnu tvorevinu poznatu po emigraciji.

Imate i aktivističke udruge u koje obično zalaze mladi ljudi željni promjena pa se stoga okružuju istomišljenicima, a prava je istina da su lijeni i paše im balon u kojem im se tepa. Nerijetko im je druga stepenica politika, a to vidite na primjeru Zagreba u kojem oni trenutno preuzimaju vlast uz suglasnost "pravedničkih" medija koji će im za novu senzaciju rado srušiti ljestve pod nogama, no to ćemo vidjeti tek u bliskoj budućnosti.

Naravno, postoji i nemali broj dobrih udruga koje gura entuzijazam, ali o njima se malo piše jer rade medijski nezanimljive stvari ili nisu slizani s politikom. Udruge pokreću entuzijasti ili ljudi željni hrane za svoj ego, a kad prime proračunski novac, obično prešućuju nepotizam i kokošarenje jer smatraju da će tako ostati bez novaca.

Izračunajte sami koliko je to građana u malom gradu s četiristo udruga i zamislite koji je to jeftilen za političara. Sa samo milijun kuna zatvorio je usta velikom broju ljudi i učinio ih ovisnima o sebi. Ako ne vjerujete mojim riječima, slobodni ste pročačkati po internetu i pogledati tko i zašto prima novce iz proračuna vašeg grada.

Prošao sam tu fazu i dobro znam kako to funkcionira, no uvijek se iznova iznenadim jednostavnosti kupnje glasova kad si jednom na tronu. Na današnji tekst ponukala me jedna bliska osoba koja je u prošlosti voljela moralizirati, a danas je djelić mozaika u preplaćenom sustavu koji nakon što se namiri nama vraća mrvice da se koljemo.

Naravno, ona nije dio te priče iako je odradila naslikavanje s gradonačelnikom koji im je uvaljao truli prostor potpuno neadekvatan za ono čime se bave. Kako to i biva, uručene su im i potpisne liste za lokalne izbore, ali to je u tišini odbijeno. Ključno je ovo "u tišini" jer ja bi gradonačelniku pljunuo u lice ili ga bar javno prozvao za kupovanje glasova našim novcima.

Vi dobri, nemojte mi zamjeriti i nastavite s radom, možda jednom dođe i vaše vrijeme, mada ja mislim da se puno može bez proračunskog novca i pečata udruge. U našoj povijesti puno je primjera filantropije vođene privatnim novcem. Ima je i danas unatoč tome da nam je već genetski usađeno da za sve pitamo državu i političare.