"Ona borba protiv sovjetskog totalitarizma, a sada i ova borba protiv ruskih utjecaja u ovoj zemlji - to je moj život", kaže vođa gruzijske oporbe Zurab Japaridze.

Japaridze je osnivač libertarijanske stranke - 'Girchi' (što znači 'češer') — 'Više slobode'.

Prije toga bio je godinama zastupnik u gruzijskom parlamentu, prvo kao član stranke Ujedinjeni nacionalni pokret, a zatim kao izvršni tajnik stranke Girchi, da bi nedavno osnovao novu stranku Girchi - više slobode. Bio je više puta žrtva fizičkih napada i jednom političkog progona.

Japaridze se istaknuo u javnosti sredinom 2010-ih kad je bio na čelu kampanje za legalizaciju marihuane, koja je na kraju bila uspješna jer je Vrhovni sud u Gruziji legalizirao posjedovanje i konzumaciju marihuane. Zatim se istaknuo na parlamentarnim izborima 2018. kad su se njegove reklame pojavile na pornografskim globalnim stranicama Pornhub. Na bannerima je uz njegovu sliku pisalo: "Više seksa, više slobode" i "Ja vam ne obećavam da će se povećati (vlada)".

U lipnju 2025. osuđen je na 7 mjeseci zatvora u Rustaviju zbog prkosa parlamentarnoj komisiji koju je vodila vladajuća stranka Gruzijski san. Japaridze nije bio dio vlade Ujedinjenog nacionalnog pokreta (UNM) koju je navodno istraživala komisija, no ipak je završio u pritvoru. Iz principa je odbio iznijeti obranu.

U objavi na Facebooku, bivša predsjednica Salome Zourabičvili rekla je da je Japaridzeov "pritvor sramotan. Nema nikakve veze s pravdom. Ovo je čisto politički slučaj." Zatim je optužila komisiju da postoji isključivo "kako bi stvorila sredstva za uhićenje upravo onih političkih vođa koje žele vidjeti u zatvoru".

Vladajuća politička stranka Gruzijski san, koja je prije 15-ak godina nastala kao ljevičarska, socijalistička i proeuropska, s vremenom je postala vrlo konzervativna, pupulistička, proruska i euroskeptična. Posljednjih 5 godina provodi autoritarne politike gušeći slobodu govora i političku konkurenciju.

Gruzijci diljem zemlje već više od 500 dana zaredom prosvjeduju protiv vladajuće stranke otkako su se posljednji izbori održali 26. listopada 2024. Ti su izbori izazvali negodovanje i u Tbilisiju i diljem zapadnog svijeta.

Istaknuta globalna nevladina organizacija, Ured za demokratske institucije i ljudska prava OESS-a, tvrdi da su postojale "ozbiljne proceduralne nedosljednosti" na izborima. Međunarodno društvo za poštene izbore i demokraciju, gruzijska nevladina organizacija specijalizirana za praćenje izbora, izradila je izvješće u kojem se kronološki opisuju "brojni problematični incidenti i kršenja" uočeni diljem zemlje, uključujući slučajeve višestrukog glasanja, punjenja glasačkih listića, podmićivanja birača, fizičkog nasilja i prijetnji.

Nakon kontroverze, vlasti povezane sa strankom Gruzijski san uhitile su mirne prosvjednike i neovisne novinare, zamrznule bankovne račune nekoliko skupina civilnog društva i - prema dokazima prikupljenim u istrazi BBC-a iz 2025. - navodno su upotrijebile kemijsko oružje iz Prvog svjetskog rata kako bi ugušile prosvjede.

Nedavni autoritarni zaokret Gruzije započeo je kada je parlament donio Zakon o transparentnosti stranog utjecaja, prijedlog zakona sličan zakonu donesenom nakon povratka ruskog diktatora Vladimira Putina na predsjedničku vlast 2012. godine. Otkad je nazvan "ruskim zakonom", on nalaže da se nevladine organizacije i mediji koji primaju više od 20 posto financiranja iz inozemstva moraju registrirati pri gruzijskom Ministarstvu pravosuđa kao "organizacije koje služe interesima strane sile".

Nacrt zakona prvi put je podnesen 2023. godine, a zatim je napušten kada je izazvao masovne prosvjede. No, 2024. godine Gruzijski san ponovno je uveo "zakon o stranim agentima", kako je postao poznatiji, i progurao ga. Godine 2025. Gruzijski san proširio je opseg tog zakona na pojedince Zakonom o registraciji stranih agenata.

Pobornici zakona tvrde da on unosi veću transparentnost u sustav. I Europski sud za ljudska prava i Human Rights Watch tvrde da su zakoni strukturirani na ovaj način namijenjeni gušenju neslaganja.

"Uništili su sve te vrste međunarodnih organizacija u Gruziji i u osnovi uništili civilno društvo", kaže Japaridze, uspoređujući neke od tih pogođenih organizacija s "oazama slobode unutar ove zemlje".

Sve se to oštro kosi s relativno nedavnom prošlošću Gruzije.

Prošlo je manje od dva desetljeća otkako je Institut Cato ugostio predsjednika Mihaila Saakašvilija i hvalio Gruziju kao brzu "postsocijalističku priču o uspjehu" ekonomske liberalizacije - "modernu kapitalističku utopiju u najvišim europskim planinama", prema izvješću Europske inicijative za stabilnost iz 2008., neprofitnog istraživačkog i političkog instituta usmjerenog na jugoistočnu Europu.

Pohvale nisu bile nezaslužene. Tijekom vrhunca reformi u zemlji nakon Saakašvilijeve Revolucije ruža, gruzijsko gospodarstvo raslo je u prosjeku 7,6 posto godišnje. Saakašvilijev ministar gospodarstva, Kakha Bendukidze, predvodio je ovu iznenadnu ekonomsku liberalizaciju.

Bendukidze je promatrao raspad sovjetskog sustava dok je radio u Rusiji, gdje se obogatio vodeći proizvodna i teška industrijska poduzeća - i našao se u sukobu s Putinom. Stoga se vratio u Gruziju, pridružio se Saakašvilijevoj vladi i proveo reforme: pojednostavljenje poreznog zakona, smanjenje poslovnih dozvola i licenci te masovnu privatizaciju, šaleći se da je spreman "prodati sve osim gruzijske savjesti".

Japaridze s ljubavlju govori o Bendukidzeu.

"Kad je došao u Gruziju, u osnovi, što god sam čitao u knjigama i u što god sam vjerovao, ovaj tip je to jednostavno radio", kaže.

Gruzijski BDP udvostručio se u prve četiri godine, a utrostručio u prvih osam Bendukidzeovih poreznih promjena. Zemlja je skočila sa 137. na 11. mjesto na ljestvici lakoće poslovanja Svjetske banke (ispred Francuske i Njemačke) i postala je magnet za globalna ulaganja.

Upravo je Bendukidze gurnuo Japaridzea u politiku. Japaridze je pisao kolumnu za online časopis Tabula i raspravljao o ekonomiji na televiziji. Njegov prvi susret s idejama slobodnog tržišta dogodio se u PDF formatu: datoteci knjige F.A. Hayeka "Kobna uobraženost: pogreške socijalizma". Ali vrijeme provedeno radeći u državnoj agenciji otvorilo mu je oči za trulež i korupciju unutar njega.

"Bio sam mlad, gledao sam to i to me izluđivalo", kaže Japaridze. "Država ne može tako funkcionirati. Svaka standardizacija ili dozvola postala je instrument prvenstveno za prikupljanje mita."

Bendukidze je umro 2014. Sljedeće godine, Japaridze se odvojio od UNM-a kako bi osnovao Girchi. Da bi promovirala svoju poruku, stranka je prihvatila političke trikove.

"Radeći lude stvari, privukli smo puno pažnje", kaže Japaridze. "Proveli smo puno vremena objašnjavajući zašto to radimo."

Kako bi se suprotstavio vojnoj obvezi, na primjer, Girchi je osnovao Crkvu. Odjednom se Gruzija našla prepuna mladih, pobožnih "svećenika".

Kako bi prosvjedovao protiv zakona protiv kanabisa, Girchi je posadio sjeme unutar sjedišta stranke i televizijski prikazao trik na Staru godinu 2016. Biljke su oduzete, ali rad je urodio plodom: Gruzija je 2018. postala jedna od prvih zemalja koja je legalizirala marihuanu za rekreativnu upotrebu, uspostavivši ustavnu zaštitu za konzumaciju kanabisa.

Međutim, ovo pravo suočilo se s poteškoćama, a Gruzijski san nedavno je kriminalizirao posjedovanje više od 5 grama sušene marihuane.

Kako bi prosvjedovao protiv obračuna sa seksualnim radom, Girchi je otvorio bordel u svom sjedištu, s krevetom i kondomima.

"Naša tijela pripadaju nama i možemo s njima raditi što god želimo", kaže Japaridze. Dodaje da "kad god vlada ima problema s gospodarstvom ili problema s kriminalom... tradicija je da se obruše na prostitutke."

Takav građanski neposluh danas se čini neodrživim, kaže on. Kako je Gruzijski san konsolidirao vlast, režim je "u osnovi stvorio atmosferu terora", uključujući racije u uredima, premlaćivanja i oštra uhićenja. U ožujku je Elene Khoshtaria iz stranke Droa ("Vrijeme je!") uhićena i osuđena na godinu i šest mjeseci zatvora samo zato što je prošle jeseni na plakatu kampanje za gradonačelnika Tbilisija Kakhu Kaladzea napisala "Ruski san".

Indeks ekonomske slobode Fraser Instituta svrstava Gruziju u gornji kvartil (25. globalno) za posljednju godinu za koju su dostupni podaci (2023.), nadmašujući sve zemlje u susjedstvu. Ali to je hladna utjeha u klimi svakodnevnih prosvjeda, zamrznutih računa i tinjajućeg osjećaja da zemlja sjedi u sjeni medvjeda koji maše šapom. Grupe za ljudska prava i civilno društvo procjenjuju da se 50-60 političkih zatvorenika trenutno nalazi iza rešetaka.

Japaridze je pušten na slobodu u prosincu, ali već se suočava s novim kaznenim progonom - zajedno s osam drugih oporbenih čelnika, uključujući Saakašvilija - za razne "zločine počinjene protiv države", poput "sabotaže" i "pomoći stranoj državi u neprijateljskim aktivnostima". Ovaj put, osuđujuća presuda protiv Japaridzea mogla bi biti kažnjiva sa 7 do 15 godina zatvora, objavio je Reason.

Međutim, on ne posustaje.

"Pitate se: 'U redu, 7 mjeseci, možda se isplati. Ali što ako je to oko 7 godina? Što ako je to oko 10 ili 15 godina?'", kaže. "Shvatio sam da za mene to nije važno. U osnovi sam spreman provesti ostatak života tamo."