Oglas za posao u jednoj privatnoj ustanovi za edukaciju u Rijeci ovih dana je zaokupio pažnju javnosti. U tom oglasu poslodavac, među ostalim uvjetima, traži od kandidata 28 godina radnog staža. Neki novinari u Hrvatskoj tome se nisu mogli dovoljno načuditi, ljudi su na društvenim mrežama komentirali kako "neće moći naći radnika" i slično. A stvar je prilično jednostavna.

Očito je da ne traže kandidate za radno mjesto, već su ga našli. Privatne tvrtke uopće ne bi trebale biti prisiljene oglašavati radna mjesta ako ne žele, ionako će zaposliti koga hoće. To je pravo svakog privatnika. Ali budući da zakoni traže od određenih privatnih tvrtki, koje se bave javnim radom - poglavito odgojem i obrazovanjem - da zapošljavaju ljude točno određene spreme za određeni posao, onda imaju obavezu i oglasiti ta radna mjesta.

Druga mogućnost, puno izvjesnija, je prijava za poticaje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Država daje poticaje poslodavcima za određena zapošljavanja, ali je uvjet da radno mjesto bude oglašeno na Zavodu za zapošljavanje.

I što onda privatnik može u toj situaciji napraviti - kad već ima kandidata kojeg želi zaposliti, ali zbog zakona mora oglasiti radno mjesto? Da bi olakšao posao sebi i uštedio vrijeme ljudima koji bi se inače prijavili i dolazili bezveze na razgovor, mora postaviti uvjete tako da ih se prijavi što manje.

Umjesto prozivanja poslodavca, možda bi bilo bolje postaviti pitanje zakonodavcima zašto nas sve maltretiraju administrativnim obavezama koje nemaju nikakvog smisla i izazivaju masovno čuđenje u praksi.