Svake godine otprilike u ovo vrijeme, pred svečani mimohod Oružanih snaga RH i proslavu Dana pobjede, u dijelu hrvatske javnosti (onom manjem, ali strašno glasnom i iritantnom) probude se stari duhovi pa krenu online žalopojke i pritužbe koje se ukratko mogu sumirati ovako:

"Hrvatska nema dovoljno učitelja, liječnika, pedijatara i ginekologa, ali se zato hvalimo tenkovima." I onda obično ide komentar tipa "J*beš takvu državu" i slično. To je vrlo popularno na X-u iako sam sve više siguran da je riječ o svega par ljudi, koji možda i nisu iz Hrvatske, sa stotinjak lažnih profila.

Međutim, takve žalopojke nisu ograničene samo na lažne profile na X-u. To obično predvode i neki novinari-kolumnisti u mainstream medijima. Mislim da ne trebam pretjerano elaborirati kako te ljude zaboli dupe za hrvatsko zdravstvo i obrazovanje, njima je trn u oku nešto drugo - hrvatska država i njena samostalnost, a pogotovo snaga.

No, netko će reći, zar je potrebno tolike novce "bacati" na opremanje vojske kad nas nitko ne napada?

Odgovor je definitivno: DA. Jer je upravo to, što ulažemo toliko u obranu, glavni i možda čak jedini razlog što imamo mir.

Mlađe generacije možda ne znaju, ali mi koji smo bili već dovoljno stari da možemo koliko-toliko objektivno promatrati i zaključivati početkom 1990-ih, a pogotovo mi koji smo tada imali tu nesreću da smo se našli upravo na području sukoba, dobro pamtimo kako to izgleda kad vas napadaju MIG-ovi iz zraka i VBR-ovi sa zemlje istodobno, a obrana ne raspolaže nikakvim protuzračnim sustavom i nikakvom artiljerijom. Neću ići previše u pojedinosti, samo ću to opisati najkraće moguće: pakao. Nikome to ne bih poželio.

Kako je do toga uopće došlo? To smo se svi dugo pitali, razbijali glavu s pitanjem je li moglo nekako drukčije, je li se taj užasni rat, koji je na kraju sve sudionike učinio žrtvama, mogao izbjeći? Da, da su Hrvati tada bili adekvatno naoružani. Da je JNA odmah početkom 1991. "bratski" podijelila opremu svim bivšim republikama SFRJ, da je raspustila ročnike i da nije regrutirala rezerviste - do rata u Hrvatskoj nikad ne bi došlo. Agresor se ne bi usudio napasti nekoga tko je podjednako moćan kao on.

To je ujedno jedini razlog zašto sada možemo imati koliko-toliko normalne i mirne odnose sa svojim susjedima. Da Hrvatska nije dobro naoružana, uopće nije teško zamisliti Aleksandra Vučića, koji se već u prošlosti dokazao kao ratni huškač, kako to radi opet. Zar netko stvarno vjeruje da bi Srbe, ili barem većinu Srba, bilo teško navući na osvajački rat protiv slabijeg neprijatelja, i to onoga s kojim, kako njihovi mainstream mediji i neki političari vole isticati, imaju "neriješene račune"?

Dame i gospodo, Hrvatska se nalazi na takvom geopolitičkom prostoru i na takvom geografskom položaju, da si ne može priuštiti biti slaba i nenaoružana. To je naša realnost. Dok budemo ulagali u obranu, bit će Hrvatske i imat ćemo mir i dobrosusjedske odnose.

Zatim, jako često se čuje onda sljedeći prigovor: "A zar nismo mi ono u NATO savezu? Što će nam onda tolika vojska?".

Taj prigovor je potpuno besmislen, budući da je jedan od glavnih uvjeta članstva u NATO savezu ulaganje u obranu. Nije svrha tog saveza da jedna država štiti drugu (kad bi takvu logiku prihvatile sve članice, nijedna ne bi imala vojsku i sve bi bile lako poražene). Poanta je suradnja i međusobna podrška, ali pod uvjetom da svaka članica odradi svoj dio i da svoj obol u ukupnoj vojnoj snazi saveza. Hrvatska tu ima svoju ulogu i ona ju dobro ispunjava, što je pohvalno.

Na kraju krajeva, obrana zemlje i građana od vanjskog neprijatelja je bio prvi i temeljni razlog za osnivanje države. Sve države nastale su na tom principu, kao obrambeni savezi. Dovoditi u pitanje izdvajanje za obranu znači ne razumjeti koja je svrha države. Ako se država ne može obraniti, ako ne može ispuniti taj prvi razlog svoga postojanja, onda ona prestaje postojati. Sve druge stvari su sekundarne, pa i zdravstvo, za koje još uvijek nema čvrstih ni razumnih dokaza da uopće treba biti zadaća države. Obrana je.