Mediji danas masovno pišu (više fantaziraju) o nekakvoj "anti-HDZ" vladi u kojoj bi sudjelovale (ili koju bi podržale) sve parlamentarne stranke osim HDZ-a. Neki političari, uključujući predsjednika Zorana Milanovića, tvrde da bi to bila "volja naroda" i čak ucjenjuju saborske zastupnike da to prihvate "ako žele dokazati da su protiv korupcije".

Riječ je o ogromnoj manipulaciji i pokušaju bezobrazne prijevare birača.

Otkud to dolazi? Od onih saborskih zastupnika koji su od početka kampanje išli isključivo na rušenje HDZ-a, kojima je to jedini razlog postojanja i jedina točka izbornog programa. U prvom redu, to je stranka Centar čiji su se zastupnici (bračni par Marijana i Ivica Puljak) u Sabor prošvercali preko liste SDP-a. Njihov je izborni slogan: Ili HDZ ili Hrvatska!. Sve jasno. Osim njih, tu je i Dalija Orešković, koja je već poznata po tome da može pričati samo o HDZ-u. I ona je ušla u Sabor kao švercerica na listi SDP-a.

Dakle te dvije sitne političke frakcije SDP-a, koje nemaju nikakav sadržaj, već samo palamude o HDZ-u, one stoje iza ideje o tzv. "anti-HDZ vladi". I ne razumiju zašto to ne može proći.

Većina drugih političkih stranaka ušla je u kampanju s nekim programom, a birači su ih prepoznali po tome što su se poistovjetili s njihovim vrijednostima. Nisu glasači Domovinskog pokreta glasali "protiv HDZ-a" kao što novinari i spomenute političarke tvrde, već su glasali - budimo realni - jer ne vole Srbe. Glasali su protiv Milorada Pupovca. Iako DP ima i druge teme kojima se bavi, meni se čini da su većinu glasača pridobili kampanjom protiv Srba. Zvuči jako ružno - i jest ružno - ali tako je.

Glasači Fokusa nisu glasali za Fokus da bi "rušili HDZ" nego su se našli u vrijednostima i programu te stranke - to je protržišna stranka koja se zalaže za ukidanje i smanjenje poreznih nameta, za deregulaciju gospodarstva i druga protržišna rješenja za državu i gospodarstvo. Kakve to veze ima s HDZ-om i osobnim ratom koji Puljci i Orešković vode protiv HDZ-a? Apsolutno nikakve.

I tako dalje, mogu sada nabrajati tako i druge stranke, shvaćate poantu. Možda bi se moglo reći da bi samo glasači "Rijeka pravde" bili zadovoljni samo "rušenjem HDZ-a" i "postavljanjem svojih ljudi". Svi ostali, pa čak i glasači Možemo!, ne bi time bili zadovoljni jer imaju druga očekivanja od svoga glasa.

Dakle, ono što novinari i pojedini političari ne shvaćaju, to je da bi ulazak nekih saborskih zastupnika u takvu "anti-HDZ" vladu s jedinim ciljem rušenja HDZ-a s vlasti, uz gaženje nekih vlastitih uvjerenja i principa, bilo pljuvačka u facu vlastitim biračima. Ili, kako je novoizabrani saborski zastupnik DP-a Stjepko Bartulica lijepo rekao:

"Ne bih previše o tome nagađao, mislim da je Hrvatska u situaciji gdje su potrebne teške reforme koje izazivaju otpora tako da manjinsku vladu ne vidim kao rješenje. Svi se borimo protiv korupcije i ne slažemo se s ovim načinom upravljanja. Ali način kako to riješiti jako se razlikuje. Ja osobno kao ekonomski liberal želim da se manje politika miješa u neke stvari i u rad javnih poduzeća i u drugim sektorima. Ljevica to gleda drugačije. I na vrlo konkrenim stvarima teško je naći konsenzus."

U pravu je. Kako Milanović, Grbin i Benčić očekuju od njega da podrži njihovu - lijevu - vladu, koja bi sigurno bila antitržišna, ako su njegova uvjerenja protržišna i ako je s takvom kampanjom išao prema biračima? A to je samo jedan primjer!

Drugi je primjer taj što Sandra Benčić, liderica stranke Možemo, i Peđa Grbin, lider (barem na papiru) SDP-a, ne pristaju na vladu čiji bi premijer bio Nikola Grmoja iz Mosta - uz objašnjenje da bi to bila "desna vlada". Dakle, čak ni oni se neće odreći nekih svojih vrijednosti u ime "svetog cilja - rušenja HDZ-a".

Jedino bračni par Puljak i Dalija Orešković bi učinili doslovno bilo što samo da skinu HDZ. To je teška opsesija, to nije normalno. To znači da ti ljudi nemaju nikakvih vrijednosti koje ne bi pregazili za postizanje tog cilja. Da sada Ante Pavelić ustane iz groba i ponudi da će biti premijer "anti-HDZ" vlade, njih troje bi to prihvatili bez razmišljanja. Doduše, Ivica Puljak ima bogatu povijest divljenja "poglavniku", tako da to i ne bi bilo preveliko iznenađenje.

Ali srećom, oni su stvarno sitna manjina. Velika većina zastupnika u Saboru ima program, viziju i politike za koje se zalažu, imaju svoju odgovornost prema biračima i neće ih iznevjeriti zbog neke osobne opsesije. Kad bi se nekim čudom takva lijevo-desna anti-HDZ koalicija ostvarila, to bi bila najveća prijevara birača u povijesti RH. Neće se dogoditi ni iz praktičnih, ni iz svjetonazorskih razloga.

Još jedan razlog zašto bi takva vlada bila nepravedna - ona ne bi odražavala volju birača. Lijeve stranke su u izbore išle s jasnom kampanjom rušenja HDZ-a, a HDZ je na tim izborima uvjerljivo pobijedio - u osam od ukupno 10 izbornih jedinica na području Republike Hrvatske. Sama činjenica da poraženi nisu u stanju podnijeti poraz kao ljudi (svaka čast predsjedniku Fokusa Davoru Nađiju koji je dan nakon izbora čestitao "relativnom pobjedniku" - nitko od drugih predstavnika dojučerašnje oporbe to nije mogao učiniti), već se uporno pokušavaju uhvatiti za posljednju slamku, rade nemoguće kombinacije, kume i mole desne nacionaliste i homofobe tražeći njihovu podršku - to je odraz njihove osobne moralne bijede. To su ljudi bez obraza.

HDZ će formirati novu vladu - vjerojatno s DP-om, upravo zbog isključivosti nekolicine zastupnika IDS-a i USKOK-ovog optuženika za korupciju Matije Posavca koji boluju od slične bolesti kao Dalija Orešković, samo što nisu toliko glasni i naporni kao ona. Mogli bi spriječiti da krajnja desnica uđe u vladu, ali neće. Ako se Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a, ne uspije dogovoriti ni s DP-om, ići ćemo na nove izbore na kojima će tek HDZ još više rasturiti jer ljudima je stvarno dosta tog naricanja.