Rast BDP-a iz vremena prije krize još uvijek nije postignut, a ekonomski pokazatelji nam i dalje leže na velikoj državnoj potrošnji koja iznosi visokih pedeset posto. Od 2008. godine naš BDP padao je šest godina zaredom po čemu smo postali jedinstveni u svijetu. Truli rast od tri posto, koji nam zadnje dvije godine serviraju pod uspjeh, nedovoljan je za bilo kakav ozbiljniji pomak u ekonomiji gdje trećina zaposlenih i dalje dolazi iz glomaznog i neučinkovitog državnog servisa. Najsvjetlije razdoblje u suvremenoj hrvatskoj ekonomiji bit će ono iz doba tehničke vlade kada su političari maknuli papke od ekonomije i tako nesvjesno dozvolili ono malo privatnih firmi da se rekuperira i pripremi za nove trendove na stranim tržištima.

Heroji koji su u protekla turbulentna vremena uspjeli zadržati, ili čak povećati rast, danas su stabilne kompanije koje generiraju dobit i domaću pamet prijeko potrebnu za bilo kakav napredak na konkurentnim svjetskim tržištima. Optimistična ekonomska predviđanja govore nam da ćemo tek za dvije godine stići BDP iz razdoblja od prije krize, i to nam je najbolji podatak u kakvoj kaljuži plutamo.

O ekonomskom liberalizmu, jedinom mogućem spasu, danas pjevaju i ptičice, no u debelim glavama naših političara on se ne nazire ni u natruhama. Čak štoviše, oni sve više pribjegavaju „našizmu“ i spašavanju trulih gospodarskih komponenata koje nas konstantno vuku na dno. Ovo o čemu pišem danas su lako povjerljive i neoborive činjenice koje šačici junaka iz privatnog sektora već godinama odzvanjaju ušima.

S guštom ih nazivam junacima, jer oni to i jesu. U vrijeme najveće gospodarske krize, kad su se u realnome sektoru gubile tisuće radnih mjesta, a u državi generirala ona izmišljena, oni su se borili i trudili da sačuvaju zdravo gospodarsko tkivo.

Povod pisanju ovog teksta upravo je ta „debelokožac“ tehnika koja dolazi iz ludih političarskih glava i predstavlja mi ogromni napor u pronalasku bilo kakve ljudske komponente u političarskim umovima koji se kao i ja ujutro moraju pogledati u ogledalo. Kako trenutno izgleda, jedini zadatak tih "žmuklera" je očuvanje partije, za što im nije skupo podmetnuti ni vlastiti obraz. Srećom, živimo u doba interneta, i o njihovim radnjama u budućnosti će postojati stotine zapisa, što me čini sretnim jer vidim njihove unuke kako ih s čuđenjem gledaju i optužuju za teški krkanluk u prošlosti.

Današnji debelokošci uspijevaju u svojem naumu o zaštiti starih spisa koji otkrivaju da dolaze iz vremena kad su revno učili kako služiti sebi i državi na uštrb poreznih obveznika, no suvremeno tehnološko doba i brzi napredak novih tehnologija neće im dozvoliti da se njihovo sadašnje ekstremno glupo ponašanje zaboravi u budućnosti. Upravo zato ne prihvaćam defetizam i sasvim mi je normalno s vremena na vrijeme prozboriti koju na glas, čisto da se kao djedica mogu obratiti mladosti i omogućiti im da se ponose čovjekom koji je u prošlosti pomno birao stranu.

Da izbjegnem daljnje palamuđenje na kraju, ponudit ću vam link na Ludwiga von Misesa i njegove najbolje slobodarske citate koje bi redovito trebalo ponavljati, što ovaj portal uredno i čini.