Ako je Mislav Kolakušić imao bilo kakve dvojbe oko toga hoće li izboriti drugi mandat u Europskom parlamentu, sada može biti puno mirniji. Zahvaljujući intelektualno impotentnom napadu novinara Indexa, osvojio je i više nego dovoljno simpatija birača, što pokazuje i anketa na samom Indexu.

Index je pitao svoje čitatelje smatraju li Kolakušića "ljigavim smećem" ili "pravednikom". Na to je Kolakušić odgovorio objavom na Facebooku u kojoj sebe proglašava "lijekom protiv štakora s Indexa". Reklo bi se - rasprava na intelektualnoj razini hrvatskih novinara i političara, ništa novo.

A zatim se u beef uključio Indexov "istraživački novinar" Ilko Ćimić - s namjerom, valjda, da zada Kolakušiću smrtonosni udarac, ali, kao što možete pretpostaviti, polučilo je kontraefektom.

Ćimić se odmah na početku hvali kako je "samo 22 posto" čitatelja Indexa glasalo za Kolakušića, a "čak 78 posto" protiv. Ne znam, evo, 22 posto u bilo kojem političkom rejtingu nije malo. Za ulazak u EU parlament to je i više nego dovoljno.

Netko bi s pravom mogao reći da Indexove ankete nisu za vjerovati. Pred Februarsku revoluciju skoro 50.000 ljudi je Indexu potvrdilo da će doći na prosvjed. Došlo je manje od 3.000. Dva dana prije nedavnih izbora, Indexova "velika predizborna anketa" davala je ogromnu prednost stranci Možemo. Drugo mjesto pripalo je SDP-u, a HDZ je bio tek treći. Domovinski pokret, po istoj anketi, ne prelazi izborni prag.

Ali ovaj put je drukčije, s obzirom da su novinari Indexa prilično jasno dali do znanja koliko mrze ovog političara. I ako su manipulirali anketom, opet je 22 posto pozitivnih glasova za njega i više nego dobar uspjeh. Nakon Ćimićevog članka očito je da su čitatelji glasali još više za Kolakušića jer je Index ubrzo morao zaključati anketu. Nisu više mogli korigirati glasove toliko često koliko su Kolakušićevi botovi bili uporni.

Ćimić predbacuje Kolakušiću da je dao ostavku na funkciju u Hrvatskom saboru zbog novca, odnosno plaće u EU parlamentu. Čovjek želi u EU parlament zbog novca. Nije li to tako i kod drugih političara? Mogao se Ćimić, tako, sjetiti i Gordana Bosanca koji je ušao u Sabor s liste Možemo, a sada je kandidat i nositelj liste za EU parlament. Zašto Bosanac ne želi ostati u Saboru, zašto baš želi u EU parlament? To sigurno nije zbog novca, Bosanac se želi u Bruxellesu boriti za hrvatske poljoprivrednike - tako bar tvrdi Index. Uočavate li neobjektivnost i licemjerje?

Zatim, Ćimić predbacuje Kolakušiću nedovoljnu aktivnost u EU parlamentu - predlagao je manje amandmana od SDP-ovih i HDZ-ovih zastupnika. Nije se uopće potrudio provjeriti o kakvim se "amandmanima" radi jer - po Ćimiću, kvantiteta = kvaliteta. Ne vjerujem da je takvom argumentacijom uspio uvjeriti ijednog glasača, koji je planirao glasati za Kolakušića, da to ne učini.

Ćimić ga potom optužuje da je teoretičar zavjera. Kolakušić nije mogao, ni da je htio, naručiti bolju predizbornu promidžbu. Ovaj beef mu je došao kao naručen.

Ako stvarno žele utjecati na izbore i građane uvjeriti za koga da (ne) glasaju, novinari bi trebali upisati debatni tečaj. Jer infantilno vrijeđanje neistomišljenika i argumentacija na razini 5-godišnjaka mogu uroditi samo kontraefektom. To bi mogao biti dosta dobar razlog i zašto je Plenković tako dugo na vlasti.

Vratimo se na Kolakušića. Osobno nemam neko pozitivno mišljenje o njemu, izuzev u nekim situacijama. Na primjer, kad je bilo pitanje Agrokora, on je bio jedan od rijetkih koji su upozoravali kakav će to pravni debakl biti. Bez sumnje, bio je u pravu. Za vrijeme Koronafesta, Kolakušić je bio među rijetkim glasovima razuma. Ne volim njegov autoritativni stav, želju za preuzimanjem svih poluga vlasti, mislim da ima diktatorske sklonosti, ali sviđa mi se što se ne boji medija.

Ne sviđa mi se njegov nacionalizam i euroskepticizam. Europska unija mora opstati jer svi od toga imamo koristi. Zatvaranje nacionalnih država u svoje granice vratilo bi napredak nekih 50 godina unazad. S druge strane, istina je da glavna opasnost za Europsku uniju dolazi s ljevice. Ono što nazivaju "Zeleni plan" pretvorilo bi Europsku uniju u Sovjetski Savez koji je na vrlo sličan način pokušavao "planirati" ekonomske aktivnosti svojih građana kroz petoljetke. Nijedan plan im nikad nije uspio, ali uspjeli su osiromašiti svoje građane.

Sve političke opcije u EU parlamentu - od ljevice i zelenih, preko socijaldemokrata, do liberala i demokršćana - svi oni složno pušu u isti rog i guraju taj Sovjetski Savez. Između navedenih stranaka razlike su danas samo kozmetičke. Svi su oni pali pod "zelenu" agendu da se uime "klimatske pravde" velika većina Europljana stavi u okove siromaštva. Preostaju samo stranke na krajnjoj desnici. To su ljudi s čijim se svjetonazorom uglavnom nećemo složiti, ali oni su trenutno (nažalost) jedina prepreka europskim Sovjetima. U tom kontekstu, Kolakušić je, barem privremeno, pozitivac.